Zašto Hrvati strahuju od liberalizma? Jer ne vole liberalne ekonomske politike.

Autor:

  • Tea Trubić

19.06.2019.

Zagreb, 090518. Kino Europa.
Celnici stranaka GLAS-a, IDS-a, stranke Pametno, Anka Mrak Taritas, Boris Miletic i Marijana Puljak potpisali su Zajednicku izjavu o suradnji za bolju Hrvatsku.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Na slici: čelnici stranaka GLAS, IDS i Pametno Anka Mrak-Taritaš (lijevo), Boris Miletić i Marijana Puljak

Što Češka, Slovačka, Slovenija, Finska, Estonija, Belgija i Francuska imaju zajedničko? Liberale na čelu izvršne vlasti.

Kada bi se rezultati izbora za Europski parlament trebali sažeti u nekoliko ključnih točaka, osim neočekivanog uspjeha Zelenih i uskrsnuća socijaldemokrata, ovogodišnje europske izbore obilježio je i rekordan uspjeh liberala. U odnosu na prethodni saziv Europskog parlamenta u kojem su imali samo 67 mandata, liberali vođeni francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom u deveti će saziv ući s čak 110 zastupničkih mjesta i novim imenom.

Među njima će biti i jedan hrvatski zastupnik – Valter Flego (IDS), čija je stranka uz HNS, Glas, HSLS i Reformiste dio te političke obitelji. Iako grupacija europskih liberala u svojim redovima ima najveći broj hrvatskih stranaka, mora se primijetiti da liberalizam, osobito onaj u ekonomskom smislu, u Hrvatskoj nikada nije pustio korijenje. Sve relevantne stranke u Hrvatskoj promiču istu ekonomsku politiku; neovisno o tome je li na vlasti lijeva ili desna koalicija, porezna stopa je jednaka.

U tom kontekstu valja spomenuti i paradoks koji se dogodio prije nekoliko godina u slučaju 'spasa Ine'. Vlada (HDZ, desnica) htjela je intervenirati i spasiti poduzeće, što je školski primjer lijeve ekonomske politike, dok se opozicija (SDP, ljevica) tome protivila navodeći da tvrtka nije održiva. Samo nekoliko godina kasnije kada je fokus javnosti u potpunosti bio usmjeren na Pulu i Uljanik, vladajući (HDZ, desnica) nisu željeli spašavati 'škver' argumentirajući da nije fiskalno održiv, što i jest desna ekonomska politika, dok je opozicija (SDP, ljevica) beskompromisno kritizirala odluku premijera Plenkovića optužujući ga da ne mari za sudbinu radnika Uljanika.

To je jednom za svagda dokazalo; u Hrvatskoj gotovo i ne postoji ekonomska politika. Postoje vladajući koji održavaju status quo i opozicija koja se iz vlastitih političkih razlika tome protivi, ali samo kad i kako joj odgovara. Istovremeno, čelnici hrvatskih liberalnih stranaka smatraju da je najveći društveni problem pitanje vjeronauka u javnim školama ili prava seksualnih manjina, no niti jedna relevantna liberalna stranka u svom političkom programu ne spominje pitanja tržišne ekonomije.

Riječ je o svojevrsnom hrvatskom fenomenu; unatoč tome što se građani neprestano žale na duge liste čekanja u zdravstvu, prevelika porezna davanja, korumpiranost birokratskog aparata i neodrživ mirovinski sustav, ne biraju alternativu koja im se, istovremeno, niti ne nudi. 'Što je bilo prije, kokoš ili jaje?' pitao bi se narod.

- Objektivni razlog neuspjeha liberala u Hrvatskoj leži u činjenici da hrvatsko biračko tijelo, zapravo, nikada nije bilo sklono liberalizmu – izjavio je bivši ekonomski strateg HSLS-a Josip Budimir za Globus, dodavši da su se Hrvati uvijek dijelili na 'lijeve' i 'desne' te 'ustaše' i 'partizane', pa se nikada stvorilo prostora za neke druge ideje. S njim se slaže i ekonomski stručnjak Velimir Šonje koji je u svom eseju naziva 'Bez liberalnog nasljeđa' zaključio da u Hrvatskoj nikada nije postojala dovoljno jaka i relevantna tradicija liberalizma.

- Hrvatska je zemlja koja je abortirala liberalnu ideju, pa je ljude poslala za njom u države u kojima se ta ideja bolje ostvaruje – izjavio je Šonje u nedavnom intervjuu za dvotjednik Globus, dodavši da posljednjih godina sve više Hrvata usvaja elemente liberalnog svjetonazora, ali da još uvijek ne postoji niti jedan akter na političkoj sceni koji bi njihove ideje mogao provesti u djelo.

Laički govoreno, liberali su branitelji vrijednosti zapadne civilizacije. Osim slobodnog tržišta, fokus njihovog angažmana su i sloboda govora, sloboda izbora i tolerancija različitosti. Iako su naizgled svi argumenti na njihovoj strani, činjenica je da je šačica ljudi i to samo ispod glasa spremna priznati da se smatra liberalima. Čak i u Francuskoj, kolijevci liberalnog nasljeđa. Tome u prilog govori i činjenica da se predsjednik Emmanuel Macron dugo odbijao deklarirati kao liberal te da se tijekom cijele predizborne kampanje na izborima predstavljao kao kandidat 'centra'.

Jesu li Hrvati spremni za takvu stranku?

Po svemu sudeći, nisu. Iako narod dubinski podijeljen na 'lijeve' i 'desne' već godinama traži svoj 'treći put', i dalje od države očekuje maksimalan angažman u ključnim društvenim problemima. Ironično, unatoč tome što Hrvati nemaju povjerenja u državni aparat, zahtijevaju intervenciju iste te države kada 'zagusti'; u slučaju Uljanika, zdravstva, kvalitete zraka u Slavonskom Brodu, humanitarnih akcija ili kvota za radnike u turističkoj sezoni. Dokle god se nekoliko puta dnevno može čuti uzrečica 'a gdje je (bila) država', znači da se još nije stvorilo plodno tlo za uspjeh liberalne stranke u Hrvatskoj.

U konačnici, jedino u što Hrvati imaju manje povjerenja nego u državni aparat jest - sami u sebe.