Brexit je nepovratno srušio binarnu podjelu britanke političke scene: sada su neki konzervativci bliži laburistima nego svojoj stranci

Stvarna se situacija počela razotkrivati na glasanjima: bilo je laburista koji su podržali Sporazum premijerke May. Iako je stranka naredila da se mora glasati protiv. Da bi zatim konzervativci, i to ne oni koji su protiv same May (tu skupinu personalizira blago ekscentrični bivši ministar vanjskih poslova Boris Johnson), okrenuli leđa premijerki. Počeli glasati za drugi referendum, primjerice. Kojem se ona protivi, a koji ima snažnu podršku među laburistima.

Kako god završila saga o Brexitu (a nešto se supstancijalno mora dogoditi do 12. travnja, a dogodit će se najvjerojatnije međustranačkim dogovorom), Britanija će nakon toga imati radikalno izmijenjenu političku arhitekturu. Izvan svake je sumnje da će unutarnja dinamika u dvije etablirane stranke biti drukčija jer je došlo do ozbiljnog bunta protiv stranačke stege (nije isključeno, primjerice, da će nova Britanija ići u smjeru američkog sustava s većom samostalnošću zastupnika). Međustranačka suradnja više, vrlo vjerojatno, neće biti blasfemična. Jer, i rasprave u parlamentu oko Brexita nisu ideološki već interesno obojene. Što približava konzervativne struje laburističkima i vice versa.

Iako se dio laburista i konzervativaca već izdvojio u klub neovisnih, upitno je hoće li doći do daljnje dekonstrukcije velikih stranaka i konstrukcije novih političkih entiteta. Ali, podjela društva i stranaka na pro- i protu-brexitovsku struju ostavit će duboki trag na političkoj sceni. I reflektirati se i na druga pitanja od nacionalnog interesa. Prvi ozbiljan izazov bit će zahtjev Škotske za novim referendumom o samostalnosti.