Komentar A. Vele

Pet razloga zbog kojih hrvatskim poduzetnicima treba dati veći dio kolača iz EU fondova

Iako će javne investicije pokrenuti ekonomiju, jer će se sredstva iz javnih nabava preliti u državu, nije dobro na tome temeljiti rast
Radilo bi se o ulaganju koje bi već na srednji rok pokazalo rezultate
 Goran Mehkek/Cropix

Poznata je činjenica da je Hrvatska osigurala veliku alokaciju iz fondova EU-a u financijskoj perspektivi 2021. – 2027. kojoj su pridodana i bespovratna sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost (kolokvijalno poznatiji kao „recovery“), kao i sredstva za obnovu od potresa. Ukupni iznos sredstava penje se na vrtoglavih 24 milijardi eura alokacije koja je dvostruko veća od one koju je Hrvatska dosad imala na raspolaganju. Nažalost, prema najavama poduzetnici neće značajno profitirati od ove činjenice, a postoji pet važnih razloga zbog kojih bi svakako trebali.

Mehanizam oporavka i otpornosti osmišljen je od strane Europske unije kao odgovor na ekonomsku krizu uzrokovanu pandemijom korona virusa. Cilj je jednostavan – oporaviti se od krize, razviti otpornost kroz provedbu reformi i sve to učiniti, poštujući principe zelene tranzicije i digitalne transformacije.

Hrvatska je, zbog projekcije velikog pada BDP-a, osigurala veliku alokaciju te je pristupila izradi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, ključnog dokumenta koji bi trebao reći koja ulaganja će dovesti o reformi u sustavima koji se pokazuju kao tradicionalno problematični (javna uprava, pravosuđe i zdravstvo), kao i koja su to ulaganja poduzetnika koja će osigurati povratak gospodarske aktivnosti i, posljedično, BDP-a na razinu iz 2019. godine. Europska komisija zapriječila je prilično kratke rokove te obvezala države članice da ulaganja završe u trećem kvartalu 2026. godine. Dakle, za praktički pet godina trebali bismo završiti sva ulaganja koja smo planirali.

Poduzetnici koji su izuzetno pogođeni ekonomskom krizom, a dio i restrikcijama nametnutima radi (tobožnje) zaštite zdravlja građana, imali su velika očekivanja od Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, što je i logično s obzirom na njegov cilj, međutim iz Vlade RH stižu signali da će ostati kratkih ruku te da će većina investicija biti namijenjena javnom sektoru.

Iako će javne investicije nesumnjivo pokrenuti gospodarsku aktivnost jer će se sredstva iz javnih nabava preliti u gospodarstvo, nije potrebno pretjerano objašnjavati zašto je pogrešno temeljiti gospodarski rast na javnim ulaganja i bez stimuliranja novog investicijskog ciklusa, no pokušat ću dati pet jasnih razloga zbog čega je ovu najavu Vlade potrebno revidirati.

Prvo: Poduzetnici su brzi i agilni u provedbi projekata i mogu završiti svoje investicije u 2026. godini.
Kada pogledamo njihov učinak u Operativnom programu „Konkurentnost i kohezija“ u financijskoj perspektivi 2014. – 2020. vidimo da su poduzetnici (veliki, srednji i mali) izuzetno uspješni u korištenju EU sredstava, da su brzi u pripremi projekata i da projekte završavaju znatno brže od javnoga sektora.

Drugo: Poduzetnici ulažu i vlastita sredstva.
Svaki euro koji ste uložili u poduzetnike angažirat će barem još jedan iz njihovih izvora. Time se angažiraju veća sredstva i potiče jači investicijski ciklus.

Treće: Kod poduzetnika nema značajnih naknadnih povećanja troškova ulaganja o trošku državnog ili lokalnog proračuna.
Iza mene je nekoliko stotina projekata u javnom i privatnom sektoru. Mahom se radilo o infrastrukturnim ulaganjima. I dok je za projekte javnoga sektora uobičajeno da će troškovi rasti do maksimalno dozvoljenih 30% koliko je moguće dodatno ugovoriti bez provedbe novog postupka javne nabave, kod poduzetnika se takve stvari događaju iznimno rijetko jer oni svaki nepredviđeni trošak plaćaju iz vlastitog džepa.

Četvrto: Poduzetnici nisu opterećeni strogim propisima koji se odnose na javnu nabavu.
Upravo ova činjenica čini ih znatno konkurentnijima u odnosu na javni sektor kada je u pitanju Nacionalni plan oporavka i otpornosti jer mogu znatno brže pripremiti i provesti ozbiljan projekt u odnosu na javni sektor koji provodi postupke javne nabave i jod pripreme i provedbe projekata po Zakonu o javnoj nabavi (NN 120/2016), a koji se postupci mogu protegnuti na višemjesečni period, a u slučaju višestrukih žalbi i na period od preko jedne godine. To znači da je nerealno očekivati da će investicije javnog sektora koje još nemaju projektno-tehničku dokumentaciju moći biti završene do roka koji je propisala EK, što znači da bi dio alociranih bespovratnih sredstava mogao propasti.

Peto: Poduzetnici znaju u što žele ulagati.
Nedavna anketa koji je provela Hrvatska udruga poslodavaca pokazala je da poduzetnike najviše zanimaju ulaganja u digitalnu transformaciju, zelene projekte, kao i jačanje proizvodnih kapaciteta. Radi se o ulaganjima koja su u potpunosti u skladu s prioritetima koje propisuje EU, a neka od njih već su bila predmetom poziva za dodjelu bespovratnih sredstava iz fondova EU-a u financijskoj perspektivi 2014. – 2020., što će državi zasigurno olakšati proces dodjele sredstava poduzetnicima.

Ovo su samo neki od vrlo jasnih i praktičnih razloga zbog kojih bi Vlada morala razmotriti da pretežiti dio alokacije bespovratnih sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti umjesto u javni, uloži u poslovni sektor. Radilo bi se o ulaganju koje bi već na srednji rok pokazalo rezultate i koje bi se dugoročno sigurno pokazalo isplativim i mudrim.

Jedino što je upitno može li to pojmiti Vlada kojoj je na dnevnoj bazi na meniju prepucavanje s poduzetnicima i kojoj značajno nedostaje ministara koji imaju iskustvo rada u realnom sektoru je, kad plaća stiže redovno bez obzira na učinak, teško se staviti u poziciju onoga koji mora stvoriti ne samo nju, nego i dodanu vrijednost za svoje poduzeće.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. ožujak 2021 18:54