U prijelazu na obnovljive izvore energije, velike europske naftne kompanije prednjače nad američkim i kineskim

-Te kompanije počinju prevoditi i razmišljati o svojoj mreži ugljičnog otiska u cijelini - rekao je Fletcher, ističući kako se europske tvrtke za naftu i plin sada vide kao šire energetske kompanije.

Promjena u strategiji je također vidljiva u sektorskoj akviziciji poslovanja s čistom energijom. U izvješću se navodi da je od početka 2016., dogovoreno 148 poslovanja u području alternativne energije i CCS-a. Sveukupno, sektor je investirao 22 bilijuna eura u obnovljive izvore energije od 2010.

- Mnoge od tih kompanija šire svoja ulaganja - rekao je Fletcher za EURACTIV prisjećajući se Totalove kupnje Safta, vodećeg proizvođača baterija, iz 2016.godine, te Shellove kupnje nizozemskog NewMotiona, jedne od najvećih europskih mreža za punjenje električnih vozila iz 2017. godine.

Međunarodno udruženje proizvođača nafte i plina (IOGP) je također primijetilo promjenu.

- Naša industrija vidi pravu poslovnu priliku i vodeća je u mnogim tehnologijama obnovljivih izvora visokih performansi i niske razine ugljika- rekao je François-Régis Mouton, upravitelj poslova Europske unije u IOGP-u u Bruxellesu.

-Prijelaz nije samo izazov - rekao je Mouton za EURACTIV u e-mail komentarima.

- Osim obnovljivih izvora energije, imamo desetljeća iskustva u CCUS-u koja će biti presudna za teške industrijske sektore u gospodarstvu bez ugljičnog otiska. U kombinaciji s prirodnim plinom, sustav možemo također u velikoj mjeri opskrbiti s vodikom- rekao je.

Osim diversifikacije na izvore čiste energije, europske tvrtke nafte i plina se također usredotočuju na kraće investicijske cikluse kako bi poboljšale svoju fleksibilnost kapitala i otpornost na promjene u budućnosti, izvješteno je u CDP-u.

-U Rusiji, državna naftna poduzeća Gazprom i Rosneft imaju manju fleksibilnost kapitala, što znači da bi mogle biti nespretnije i sporije u mobilizaciji kao odgovoru na buduće promjene poput klimatske regulacije. To je također trend u kineskim nacionalnim naftnim kompanijama uključujući Petrochniu - primjetio je CDP.

Zadovoljiti promjene

Unatoč pokazivanju dobre volje, kompanije za naftu i plin moraju zadovoljiti još puno zahtjeva. Sektor je odgovoran za više od pola svjetske emisije stakleničkih plinova povezanih s potrošnjom energije, što predstavlja više od 17 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje, navodi izvješće CDP-a.

Učinkovitost također ostaje problem koji se treba riješiti u industriji. U prosjeku, kompanije gube 3,3 posto svoje proizvodnje prirodnog plina kroz izgaranje, ispuštanje i curenje metana – u vrijednosti od gotovo 5 bilijuna dolara po trenutnoj cijeni plina, naglašeno je u izvješću.

Zapravo, neki tvrde da se prijelaz na obnovljive izvore energije jednostavno ne može dogoditi u potrebnoj mjeri bez sudjelovanja velikih naftnih kompanija.

-Ako međunarodne naftne tvrtke ne sudjeluju u globalnoj obnovljivoj revoluciji, tko drugi može?- rekao je Eirik Waerness, glavni ekonomist za Equinor.

- Tko drugi ima financijsku snagu, iskustvo, tehničke vještine i lanac opskrbe koji je već zadužen za razvoj tog djela energetskog spektra? - rekao je za EURACTIV u nedavnom intervjuu.

Članak je preuzet u cijelosti s portala Euractiv.com preveden na hrvatski.