U Albaniji su jučer održani parlamentarni izbori na kojima se odlučivalo treba li socijalistima predvođenim Edijem Ramom (PS) dati treći mandat ili vratiti na vlast Demokratsku stranku Lulzima Bashe (PD) s desnog centra u koaliciji s lijevim Socijalističkim pokretom za integraciju. Iako su ankete prije izbora davale znatnu prednost socijalistima zbog izbornog sustava u kojem se zastupnička mjesta određuju po pojedinim okruzima, a ne na razini države, bit će teško predvidjeti tko će dobiti više od 70 zastupničkih mjesta, kolika je parlamentarna većina.
Uoči izbora Edi Rama, karizmatični premijer u posljednja dva mandata, najavio je da će se povući u političku mirovinu ako ne osvoji natpolovičnu većinu u Skupštini. Kako to obično biva u Albaniji u posljednjih 30 godina, obje velike stranke, i socijalisti i demokrati, najavile su pobjedu. Nakon izbora, ako je suditi prema iskustvu iz prošlosti, gubitnici ne priznaju rezultate, traže nova prebrojavanja glasova i uvijek slijedi dugo razdoblje političkih tenzija. Ovakva situacija dokazuje da Albanija, bez obzira na velike promjene u posljednjih 20 godina, još nije prevladala duboke političke podjele koje nadilaze uobičajeno političko prepucavanje koje se vidi u svakoj državi. Na susjednom Kosovu trebalo je samo dva sata nakon zatvaranja birališta da gubitnici odmah priznaju poraz, što je u slučaju Albanije teško očekivati.
U Albaniji je nakon pada komunizma stvoren gotovo dvopartijski sustav u kojem se na vlasti izmjenjuju Socijalistička partija s lijevog i Demokratska stranka s desnog centra. Uglavnom im za stvaranje većine treba jedna druga manja stranka. Dvaput je to bio Socijalistički pokret za integraciju (LSI), koji je stvorio sadašnji predsjednik države Ilir Meta kada je napustio Socijalističku partiju. Da u stvaranju koalicija veću ulogu ima politička trgovina nego ideologija, dokazuje da je LSI jednom bio u vladi sa socijalistima, a drugi put s demokratima. U posljednjem mandatu Edi Rama je imao tako veliku većinu da nije morao ni s kim koalirati. No, teško da će sada dobiti većinu zahvaljujući kojoj bi sam mogao stvoriti stabilnu vladu za sljedeće četiri godine.
Problem je Albanije što ni jedna ni druga velika stranka nisu provele nikakve unutarnje reforme i još ih vode isti ljudi. Iako je nominalno šef Demokratske partije Lulzim Basha školovan na zapadu, u Nizozemskoj, glavni čovjek te stranke i dalje je bivši predsjednik Sali Berisha. Ova je stranka i promatrač u Europskoj pučkoj stranci.
Edi Rama, s druge strane, suvereno vlada Socijalističkom partijom i tko god mu se mislio suprotstaviti unutar stranke, otišao je iz nje. Socijalisti su pak dio obitelji Europskih socijalista.
Rama je vodio prilično personaliziranu kampanju. Pojavljivao se u zračnoj luci kada su stizala cjepiva protiv covida, išao od jednog do drugog grada ili sela pratiti cijepljenje, na trgovima razgovarao s građanima, sam nastupao u TV debatama protiv nekolicine novinara i analitičara. Moglo bi mu se obiti o glavu upravo to što je javnost njime zasićena.
Ako socijalisti ne dobiju potrebnu većinu, jezičac na vagi mogao bi biti LSI, koji sada vodi Monika Kryemadhi, supruga predsjednika Ilira Mete, jer on, dok je na toj dužnosti, ne može biti na čelu stranke. Ova je stranka vodila kampanju uglavnom protiv Rame i vjerojatno bi vrlo rado nastupala s demokratima ako bi joj to omogućilo rušenje socijalista na vlasti. No, iskustvo je pokazalo da se mogu predomisliti u zadnji čas i udružiti se sa socijalistima.
Izbore u Albaniji prate i iz Bruxellesa, odakle ih vide kao još jedan test demokracije i vladavine prava. Iako je formalno Europska komisija još prije dala preporuku da se s Albanijom otvore pristupni pregovori, to se nije dogodilo zbog nepostojanja konsenzusa u Vijeću.
Zapravo, mnogi diplomati u Bruxellesu vjeruju da je ovaj put Albanija ostala žrtva zbog bugarske blokade Makedonije. Budući da je Makedonija ispunila uvjete prije Albanije, neke su se države protivile otvaranju pregovora s Tiranom, a ne sa Skopljem. Albanija je članica NATO-a i kandidat za članstvo u EU.
Sve stranke imaju proeuropsku politiku iako se Edi Rama u posljednje vrijeme, zbog sve češćeg otpora u EU prema otvaranju pregovora, zbližava s turskim premijerom Erdoğanom. To nema veze s religijom jer je Rama katolik, ali na Tursku gleda kao na pouzdanog partnera. Ovakvo približavanje nije dobro primljeno u Bruxellesu, ali Albanija je formalno jedina država u regiji koja se 100 posto priključuje odlukama EU u vanjskoj politici.