Svijet oko nas

EU oštro uz Tajvan; OECD upozorava na krizu iza pandemije; švicarski bankari prevaranti

Troškovi otplate pandemijskog duga bit će sitni u odnosu na izazvane financiranjem mirovina i zdravstvenih usluga
Executive Vice President of the European Commission, Margrethe Vestager, arrives at the Renew Europe Pre-Summit in Brussels on October 21, 2021 on the the first day of an European Union (EU) summit. (Photo by Aris Oikonomou/AFP)
 Aris Oikonomou

STRASBOURG

PEKING OVO NEĆE VOLJETI

EU ponudila novi model odnosa koji Republiku Kinu na Tajvanu stavlja gotovo u rang neovisne države

I to se dogodilo. Jastreb republikanskih administracija John Bolton i vedeta demokratskih Nicholas Burns dijele mišljenje. Ovaj potonji, imenovan ambasadorom u Narodnoj Republici Kini, na kongresnom saslušanju u srijedu je rekao da je “NR Kina agresor u odnosu prema Tajvanu, Vijetnamu, Japanu i Filipinima”. Bolton u tekstu za The Wall Street Journal navodi da je “kineska prijetnja Tajvanu stvarna, ne hipotetska”. Burns je otišao i korak dalje navodom da je američka “odgovornost učiniti Tajvan tvrdim orahom" ako se Peking odluči na vojnu avanturu povratka otoka pod svoju vlast. Što bi moglo sugerirati promjenu u strateškom pristupu Washingtona što ne podrazumijeva formalno odustajanje od politike strateške dvosmislenosti, uvjetovanog odgovora za zaštitu američkih interesa. Politike koja ne precizira reakciju SAD-a, ali koja omogućava dobre odnose s otokom i kopnom. A promjena bi išla u smjeru neformalnog prihvaćanja strateške jasnoće. Japan je takav stav zauzeo, a Peking je zbog toga zabrinut pa prijeti da će kineska sila skršiti pristup koji se temelji na jasnoći.

NR Kina je u srijedu sklopila tri velika ugovora o isporuci tekućeg plina s američkim izvoznikom Venture Global.

Zašto je to važno?

Republika Kina na Tajvanu moguće je žarište izbijanja globalne krize koja bi prerasla u kinetički rat. Što bi za Indo-Pacifik, posljedično i za svijet, bilo razorno. Prema rang listi Economist Intelligence Unit za 2020. godinu, RK na Tajvanu jedna je od najbolje funkcionirajućih demokracija ne samo u istočnoj i južnoj Aziji, već i u cijelom svijetu. Tako stoji u internim dokumentima Europskog parlamenta. U kojem se zaključuje da kontinentalna Kina zlostavlja Kinu na otoku. Pa je EU parlament u srijedu donio rezoluciju o odnosima EU i RK na Tajvanu. “Kineska ratobornost i aktivnosti u sivoj zoni, kao i drugi oblici provokacije, poput špijuniranja, kibernetičkih napada i otimanja talenata, predstavljaju ozbiljnu prijetnju za status quo između Tajvana i Kine, kao i za mir i stabilnost indo-pacifičke regije i može dovesti do opasne eskalacije; budući da je ova regija od velike važnosti za EU i zbog brojnih tamošnjih bliskih partnera i zbog toga što jedna od njezinih država članica, Francuska, tamo ima prekomorske teritorije”. RK na Tajvanu sigurnosni je interes EU. Što se Pekingu jaaaako ne sviđa. U četvrtak niti jedan medij na engleskom nema ni slova o odluci u Strasbourgu.

Što je šira slika?

EU u svim dokumentima i izjavama podcrtava da ostaje vjeran “politici jedne Kine”, ali da to ne smije ograničavati odnose s RK na Tajvanu. Dakle, kao i SAD, formalno se držimo dogovorene politike, neformalno je mijenjamo jer je “odmetnuti otok”, kako ga naziva Peking, istomišljenik. Kineski kontinent nije. Margrethe Vestager, potpredsjednica Komisije, poručuje da će EU podržati Litvu i bilo koju drugu članicu koja se nađe pod pritiskom NR Kine.

Ceterum censeo, vrijeme je da se raskine platforma “16+1” i prihvati prijedlog Litve, s NR Kinom raspravljati u formatu “27+1”. Sve je ostalo kobna ugroza za pojedinačne članice.

PARIZ

Prava kriza tek dolazi i nije izravno povezana s koronom

“Ne postoji alternativa državnoj intervenciji za ostvarivanje ekološke i digitalne tranzicije. Bez države, te se dvije tranzicije neće dogoditi”. Tako je u srijedu zborio “super Mario”, Mario Draghi, talijanski premijer. Bivši šef Europske središnje banke (ECB) koji izranja u novog lidera EU dok Njemačka traži vladu, a Francuska se priprema za testiranje Emmanuela Macrona na izborima. Talijanska stručnjakinja Mariana Mazzucato u tekstu za Project Syndicate piše kako je vrijeme da odbacimo Washingtonski i prihvatimo novi, Cornwallski konsenzus. U kojem se prihvaća jača uloga države u ekonomiji. Jer, posljednje dvije krize, jedna koju su izazvali pohlepni bankari i burzovni mešetari, a druga javnozdravstvena su potvrdile da bez države nema spasa.

Zašto je to važno?

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), članstvo u kojoj je još jedan hrvatski strateški cilj, objavila je u utorak studiju o fiskalnim izgledima do 2060. godine. Zaključak je da će stvarni BDP članica OECD-a i G20 padati s 3% u razdoblju nakon pandemije na 1,5% do 2060. godine zbog usporavanja velikih ekonomija u nastajanju. Reuters sažima: “Troškovi otplate duga prikupljenog za pomoć kućanstvima i poslovnom sektoru u javnozdravstvenoj krizi bit će sitni u odnosu na one koje će izazvati dugoročni trendovi poput financiranja mirovina i zdravstvenih usluga.” Jer, društva stare. Demografske probleme zasad ne vide Afrika i Indija te dijelovi Azije. Spoj tih dugova stvara savršenu fiskalnu oluju. Znamo kako se proveo brod kojim je zapovijedao George Clooney.

Što je šira slika?

OECD dijagnosticira i nudi terapiju. Koja se mnogima neće sviđati. I nije novost. Francuska desničarka Marine Le Pen napala je mogućeg suparnika na tom političkom polu Érica Zemmoura jer želi podići dob za odlazak u mirovinu. I stranke koje dogovaraju njemačku vladu su na liniji Le Pen. Stvarnost glasi ovako: “Bez promjene politika, održavanje trenutnih standarda i pogodnosti javnih usluga, uz održavanje stabilnih omjera javnog duga na sadašnjoj razini, povećalo bi fiskalni pritisak u medijanu OECD -a za gotovo 8 postotnih bodova BDP -a između 2021. i 2060.” Terapija je jednostavna, reforme tržišta rada i umirovljenja, povećati zaposlenost (nezaposlenost postaje manje važan pokazatelj) i eliminirati privremeno umirovljenje. Dob za odlazak u mirovinu treba rasti u skladu s produljenjem životne dobi.

Jednostavno, razumljivo. Ali daj ti to objasni hrvatskim sindikalnim vođama. Dobra je vijest da je sve manje ljudi u sindikatima. Nisam od 1990.

ZÜRICH

Svi volimo kad se pokaže da su švicarski bankari obični prevaranti

U “Trećem čovjeku” Orson Welles u legendarnom monologu u bečkom Prateru ističe kako je Švicarska imala petsto godina mira i što su stvorili - sat s kukavicom. Zaboravio je da su zemlji jodlanja usavršili vještinu upravljanja tuđim novcem. Ni nacističke krvave pare im nisu bile mrske.

“Do prije deset godina Mozambik se smatrao ekonomskom zvijezdom u nastajanju u Afganistanu”, piše Neue Zürcher Zeitung (NZZ). A onda je došao Credit Suisse, moćno bankarsko ime. Tko mu ne bi vjerovao?

Zašto je to važno?

Banka je, piše NZZ, sklopila poslove vrijedne milijardu dolara koji su, kako navodi FCA, regulator britanskog financijskog tržišta, doveli do dužničke krize i ekonomskih patnji naroda u Mozambiku. Vjerodostojni portal Axios piše kako je sve bilo lako, prelako. Pa su bankari zaključili da mogu bez problema sebi, skriveno, osigurati 45 milijuna dolara nedopuštene zarade. Mita. Na koje se bankar, tugaljivo svjedočeći u ponedjeljak u New Yorku, odlučio zbog veze s mlađom bankaricom. Da, ona je kriva.

Što je šira slika?

Banka je u utorak na sudu u SAD-u pristala platiti 475 milijuna dolara i oprostiti 200 milijuna dolara koje Mozambik duguje investitorima. Istraga je utvrdila krivicu bankara, ali i dokazala da postoje duboke unutarnje slabosti u banci koje su stvorile prostor za prevarantsko djelovanje. A da je nešto trulo u Credit Suisse već je potvrđeno u izloženosti banke skandalima vezanim uz tvrtke Greensill Capital i udarac težak 5,5 milijardi dolara vezano uz Archegos Capital Management. Uvijek se sjetim bankara iz “Poštanske kočije” Johna Forda koji se buni jer im stalno nameću ograničenja u poslovanju i ne puštaju ih da rade posao kako znaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. listopad 2021 10:09