Europski odgovor na ugrozu od koronavirusa dokazat će da je EU zajednica sa jedinstvenom budućnošću

Mi kao građani Europske unije svjesni smo činjenice da je COVID-19 zajednička prijetnja koja će možda jednu članicu pogoditi prije nego drugu, ali koja će nas u konačnici pogoditi sve.
Obitelj koja nosi zaštitnu masku u Valenciji, nakon što je Španjolska postala druga najzaraženija država u EU nakon Italije
 JOSE JORDAN / AFP

Naša svakodnevica, ali i gospodarstvo počinju neodoljivo podsjećati na ratno stanje.

Mi kao građani Europske unije zabrinuti smo i uplašeni zbog ove prijetnje, a dodatno nas plaši kakofonija, sebičnost i kratkoročni destruktivni nacionalni odgovora. Uplašeni smo zbog nedostatka strategije i vizije naših nacionalnih lidera, koji kao da nisu svjesni činjenice da je jedini odgovor za sprječavanje pandemije zajednički i jedinstveni odgovor na razini EU, sa strogo definiranim mjerama. Također, potreban nam je i zajednički plan na razini EU kojim će se oporaviti naše gospodarstvo nakon ove krize.

Mi kao građani Europe odbijamo prihvatiti argument da Europska unija u sadašnjem obliku ne predstavlja „republiku“, u punom smislu tog značenja, te da zbog toga nije dovoljno opremljena za zajedničko suočavanje s izazovom pandemije.  Pozdravljamo pravovremenu odluku Europske komisije kojom će se osigurati 25 milijardi eura i financijska fleksibilnost koji su potrebni za suočavanjem s ovom ugrozom. No, iako je ta mjera možda najviše što Komisija u ovome trenutku može učiniti, ona nije dovoljna.

Apeliramo na Europsku komisiju i Parlament da predlože, kao i na nacionalne vlade da usvoje, sljedeće hitne mjere, ako je moguće već na sastanku Eurogrupe koji je predviđen za 16. ožujka i na summitu Europskoga vijeća koji se trebao održati kasnije u mjesecu.

  1. Javno zdravlje i borba protiv epidemije mora postati kompetentnost Europske unije i kao takva subjekt uobičajene zakonodavne procedure. Time se Komisiji trebaju omogućiti izvanredne ovlasti za koordinaciju odgovora na epidemiju, a isto bi se trebalo omogućiti i federalnim vladama država članica
  2. Povećati opseg Europskog stabilizacijskog mehanizma kako bi se obuhvatilo hitno financiranje osnaženih europskih i nacionalnih zdravstvenih sustava u cilju borbe protiv pandemije, koja prijeti životima građana EU, a time i ekonomskoj i financijskoj stabilnosti cijele zajednice
  3. Odustajanje od obveznog uravnoteženog proračuna na razini EU i osmišljanje sigurnosne mreže kojim će se osigurati financijska sredstva na europskoj razini za promicanje gospodarskog oporavka i društvene kohezije nakon što prođe ugroza
  4. Fiskalna pitanja trebala bi postati uobičajenom zakonodavnom procedurom, a EU bi se trebalo omogućiti i fiskalne ovlasti za usvajanje novih vlastitih resursa, poput poreza na zagađenje, digitalnog poreza i sl.
  5. Usvajanje novog Višegodišnjeg financijskog okvira po hitnom postupku, čiji bi iznos bio najmanje 1,3 posto BDP-a na razini EU, kao što je i tražio Europski parlament prema postojećoj strukturi proračunskog financiranja. Također, proračunskom bi se okviru trebalo omogućiti i dosezanje 2 posto vlastitih sredstava, kako bi se EU omogućilo financiranje šireg spektra javnih dobara
  6. Pretvoriti planiranu Konferenciju o Budućnosti Europe u konvenciju na kojoj će se reformirati osnivački ugovori između građana EU i država članica

Mi kao građani Europe vjerujemo da je ovo ključni trenutak za cijelu Europsku uniju. Način na koji će društvo percipirati našu zajednicu u narednim godinama uvelike će ovisiti o njezinom nošenju s ovom krizom. Ovo je trenutak da dokažemo kako je EU zajednica vrijednosti i jedinstvene budućnosti koja skrbi o svojim građanima i država članicama u turbulentnim trenucima političkih, ekonomskih i zdravstvenih prijetnji.

Kucnuo je čas za hrabre zajedničke korake kojima možemo prevazići strah.

Kucnuo je čas za jedinstvo EU, a ne za nacionalne podjele.

Pozivamo sve građane da potpišu naš apel koji je dostupan na mnogim europskim jezicima putem linka.

Apel su osmislili filozofi Roberto Castaldi i Daniel Innerarity, a potpisalo ga je više od 400 renomiranih akademika, predstavnika civilnog društva, poduzetnika i europskih institucija. Među potpisnicima su i mnogi ugledni akademici, stručnjaci u raznim sektorima, relevantne figure civilnog društva od kojih su mnogi obnašali dužnost javnih službenima u institucijama EU, ali su među potpisnicima i bivši predsjednik Europskog parlamenta, bivši povjerenici Komisije, ministri država članica, guverneri središnjih banaka i zastupnici kako europskog, tako i nacionalnih parlamenata.

Neki od potpisnika su:

Alberto Alemanno, Haute Ecole Commerciale Paris (Visoka škola za komercijalne usluge u Parizu)

Daniele Archibugi, izvršni direktor Talijanskog nacionalnog vijeća za istraživanje IRPPS

Enrique Baron Crespo, bivši predsjednik Europskog parlamenta i predsjedavajući Jean Monnetom

Vitor Bento, bivši guverner središnje banke, predstavnik Instituta za društvene i političke znanosti Sveučilišta u Lisabonu

Tito Boeri, profesor urbanistike na sveučilištu Politecnico di Milano, predsjednik milanskog Triennalea

Pierre Brunet, predsjednik odsjeka za javno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta Sorbonne

Maria Chiara Carrozza, bivša talijanska ministrica znanosti i obrazovanja, djelatnica Visoke škole Sant'Anna u Pisi

Innocenzo Cipolletta, bivši generalni direktor Confindustrije (Udruženja talijanskih poduzetnika)

Carlos Closa, Institut Europskog sveučilišta, bivši direktor Europskog, transnacionalnog i globalnog upravljanja, bivši zamjenik direktora Centra za političke i ustavne studije u Madridu i član Venecijalnskog vijeća za demokraciju i pravo Vijeća Europe

Anna  Diamantopoulou, bivša grčka ministrica i povjerenica Europske komisije, predsjednica To Diktio

Rafal Dymek, predsjednik poljske zaklade Robert Schuman

Sergio Fabbrini, ravnatelj Fakulteta za upravljanje na Sveučilištu Luiss

Piero Fassino, predsjednik Centra za političke i međunarodne studije i bivši potpredsjednik Odbora za vanjske poslove talijanskog parlamenta

Elsa Fornero, bivša talijanska ministrica rada i socijalne skrbi, djelatnica Sveučilišta u Torinu, znanstvena koordinatorica CeRP-a na Sveučilištu Carlo Alberto, potpredsjednica SHARE i znanstvena suradnica IZA-e i Netspara.

John Erik Fossum, Arena Centar za europske studije, Oslo

Mahmoud Gebril, bivši premijer Libije

Sandro Gozi, član Europskog parlamenta i predsjednik Unije europskih federalista, bivši zamjenik državnog tajnika za europske poslove

Aldo Kaslowski, predsjednik Organika, bivši potpredsjednik Tusiada (Udruženja turskih poduzenika)

Guillaume Klossa, spisatelj i osnivač zaklade EuropaNova i Civico Europa, bivši predsjednik Europske radiodifuzijske unije

Anna Krasteva, Novo Bugarsko Sveučilište i glavna urednica časopisa Journal Southeastern Europe

Peter Jambrek, predsjednik Novog Sveučilišta u Sloveniji

Jo Leinen, bivši zastupnik Europskog parlamenta i bivši predsjednik grupacija Spinelli, European Movement International i Unija europskih federalista

Francesca Longo, predsjednica talijanskog Udruženja političkih znanosti

Paolo Magri, ravnatelj talijanskog Instituta za međunarodnu politiku ISPI

Sylwia Majkowska-Szulc, Sveulilište u Gdanjsku, tajnica poljskog Odbora za europsko javno pravo

Fabio Masini, Sveučilište u Rimu 3, doravnatelj Međunarodnog centra za europsko i globalno upravljanje CesUE

Giovanni Moro, predsjednik Cittandinanza Attiva

Ferdinando Nelli Feroci, bivši povjerenik Europske komisije za industriju i poduzetništvo, ravnatelj Instituta za međunarodne odnose

Kalypso Nicolaidis, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Oxford

Claus Offe, Hertie Škola za upravnu znanost iz Berlina

Gianfranco Pasquino, Sveučilište u Bologni, Johns Hopkins Centar u Bologni i znanstveni suradnik na Accademia dei Lincei

Otto Pfersfmann, ravnatelj Visoke škole za društvene znanosti, Lier-FYT u Parizu

Mikolaj Pietrzak, dekan Varšavske odvjetničke komore

Gaetano Wuagliarello, senator, Sveučilište Luiss

Dimitrij Rupel, bivši ministar vanjskih poslova Slovenije (1990-1993, 2000-2008), Novo Sveučilište u Ljubljani

Saskia Sassen, profesorica sociologije na Sveučilištu Columbia i članica Vijeća za globalno mišljenje kojim je i predsjedala 2015. godine

Giuseppe Scognamiglio, predsjednik Europskog instituta East-West

Richard Sennett, gostujući profesor na MIT-u, predsjednik Vijeća za urbane inicijative, OBE FBA

Enzo Siviero, arhitekt, rektor Sveučilišta e-Campus

Arnaud Thysen, direktor European Business Summit

Nathalie Tocci, ravnatelj Instituta za međunarodne poslove i bivši savjetnik visokoj povjerenici za vanjske i sigurnosne poslove Federici Mogherini

Nadia Urbinati, Sveučilište Columbia

Livio Vanghetti, izvršni potpredsjednik kompanije Philip Morris

Anna Wessely, ELITE Sveučilište u Budimpešti, predsjednica Mađarskog udruženja sociologa, glavna urednica časopisa BUKSZ

Vladimiro Zagrebelski, bivši sudac na Europskom sudu za ljudska prava, Fakultet Carlo Alberto u Torinu

Benedicte Zimmermann, ravnateljica studija EHESS u Parizu

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. studeni 2020 14:18