Europa 2021.

Njemačko predsjedanje je opet dokazalo u kojoj je mjeri EU ovisna o Berlinu, ali i Angeli Merkel

No,, „Mutti Europa” 2021. planira otići u zasluženu političku mirovinu, a na nama je da se zapitamo jesmo li na to spremni
Njemačka kancelarka Angela Merkel
 Markus Schreiber

Kraj godine znači završetak još jednog predsjedanja Europskom unijom, onog Savezne Republike Njemačke. Naime, sutrašnjim danom kormilo nad najvećim trgovinskim blokom na svijetu, doduše još uvijek u kriznoj fazi, preuzima - Portugal.

Cijela Europa je i prije pandemije imala visoka očekivanja od njemačkog predsjedanja Unijom. Kad se sve zbroji i oduzme, riječ je o zemlji koju neprestano zovu „ekonomskim motorom Europske unije” u kojem još uvijek vlada kancelarka Angela Merkel, nadimka „Mutti Europa”. Zanimljivo, Njemačka je Unijom posljednji put predsjedala 2007. godine, kada je upravo Berlin imao ključnu ulogu u pronalasku rješenja francuskom i nizozemskom vetu Ustavu EU. Rezultat postignutog kompromisa danas nam je poznat pod nazivom Lisabonski ugovor. Kancelarka Merkel imala je vodeću ulogu i u dvije glavne krize koje su od onda zadesile Europsku uniju; grčka dužnička kriza i migrantski val 2015. godine. Na „kriznom meniju” ove godine po sili prirode bili su donošenje Višegodišnjeg financijskog okvira, koji je neprestano zapinjao zbog tzv. Štedljivih zemalja na čelu sa Sebastianom Kurzom i Markom Rutteom, a trebali su se definirani i uvjeti razlaza s Ujedinjenom Kraljevinom, što je podrazumijevalo pomirivanje aksiomatskih razlika u interpretaciji same Unije.

Kancelarka je očekivanja od predsjedanja i sama dodatno povisila, nakon što je u srpnju s francuskim kolegom Emmanuelom Macronom predstavila plan ekonomskog oporavka Europe, koji je u velikoj mjeri uspješno usvojena na maratonskom summitu Europskog vijeća dva mjeseca kasnije.

Njemačkoj je vladi već tada postalo jasno da su svi planovi o borbi protiv klimatskih promjena, reformi Dublinskog sporazuma i unaprijeđenju trgovinskih odnosa s Kinom, što su bili prioriteti njezine vlade krajem 2019. godine, silom prilike pali u drugi plan. Apsolutni prioritet njezina mandata na čelu EU postao je sanirati zdravstvene i ekonomske posljedice pandemije Covida-19 i zadržati europsko jedinstvo iznad površine.

„Naš cilj nije prebroditi krizu, već učiniti Europu otpornijom na buduće izazove” poručila je kancelarka u Bundestagu tijekom predstavljanja ciljeva njemačkog predsjedanja EU, referirajući se pritom i na konferenciju o budućnosti Europe za čiju je organizaciju zadužena potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica.

Ako bi se njemački mandat mogao sažeti u samo jedan ključni moment, onda bi to bio upravo postizanje dogovora oko zajedničkog zaduživanja na tržištu, čime je EU „prešla Rubikon” i gledajući širu sliku važnosti opstanka Unije, kancelarka je prekršila obećanje dano svom narodu da se neće plaćati dugove drugih članica.

Angela Merkel je samo dva tjedna prije krajnjeg roka za usvajanje proračuna uspješno deblokirala i veto Mađarske i Poljske, predstavivši mehanizam kojim im se ponudila mogućnost odgode primjene preduvjeta za poštivanje vladavine prava na nekoliko godina.

Unatoč tome što je borba protiv klimatskih promjena silom prilike ipak pala u drugi plan, europski su lideri na inicijativu njemačkog predsjedništva EU postigli dogovor oko smanjenja emisije štetnih plinova za najmanje 55 posto do 2030. godine.

Reći da je sporazum o Brexitu postignut u samom foto-finišu pregovora blaga je konstatacija, no iako se i taj pomak dogodio u mandatu Njemačke na čelu EU, valja napomenuti kako je za uspjeh najzaslužnija sama Europska komisija. Zasluga Angele Merkel, ovoga puta je bila spremnost povlačenja u „drugi red”, prepuštajući svjetla reflektora Michelu Barnieru kao predstavniku jedinstvene Unije, čime je izbjegla pokušaj Londona da pregovorima pristupi prema krilatici „divide et impera” te posvađa članice nudeći im različite povoljnije uvjete.

No, svojevrsna kolateralna žrtva njemačkih prioriteta ove uistinu turbulentne godine ipak je bilo pitanje proširenja EU na Sjevernu Makedoniju.

Ovih šest mjeseci još jednom se dokazalo u kojoj mjeri Europska unija ovisi ne samo o Njemačkoj, kao gospodarski najrazvijenijoj članici, već i o Angeli Merkel kao njezinoj proeuropski orijentiranoj kancelarki. Međutim, „Mutti Europa” 2021. godine planira otići u i više nego zasluženu političku mirovinu, a na nama je kao Europljanima da se zapitamo u kojoj smo mjeri spremni na njezin odlazak te tko će popuniti vakuum koji će, sasvim sigurno, nastati na čelu EU.

Istovremeno, živimo u svijetu bez jasno definiranog vođe u kojem Zapad gubi svoju snagu, dok Azija ima sve snažniju ulogu. Sjedinjene Američke Države početkom 2021. godine dobivaju novu administraciju na čijem će čelu biti najstariji predsjednik u povijesti te zemlje, kojeg po ulasku u Ovalni ured čeka hitna sanacija propusta prethodne vlade koje su dovele do smrti više od četvrt milijuna građana od posljedica bolesti Covid-19.

Direktan sukob Pekinga i Washingtona, do kojeg je došlo tijekom administracije Donalda Trumpa, neće se moći preko noći anulirati dolaskom Bidenove administracije, a sve više zemalja osjeća pritisak da odabere stranu u tom sukobu titana.

Europi treba vođa koji će osmisliti zajedničku strategiju u novom postpandemijskom globalnom poretku.

Je li Emmanuel Macron spreman za taj zadatak, kazat će nam 2021. godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. siječanj 2021 14:03