U proteklih se nekoliko tjedana zahuktala rasprava u sadržaju nacionalnog plana oporavka i otpornosti koji bi Hrvatskoj trebao donijeti preko 9 milijardi eura te predstavlja jedan od prvih izvora financiranja investicija u nadolazećem razdoblju kojeg svi sektori oslabljeni gospodarskom krizom čekaju kao ozebli sunce. Problem je nastao glede iznosa namijenjenih javnom i poslovnom sektoru, ali i činjenici da je ovaj dokument pripreman u tajnosti te da ga Vlada skriva, rekli bismo, kao zmija noge, što može imati nepovoljan utjecaj na njegovu provedbu i, što je najvažnije, postignuća. Iako je pred Hrvatskom izuzetno kratak rok za dovršetak dokumenta i predaju Europskoj komisiji, Vlada još uvijek može učiniti jako puno.
Poslovna se zajednica digla na noge jer je iz Vlade nedavno plasiran podatak da je Europska komisija ograničila iznos alokacije za poduzetnike unutar NPOO-a na mizernih 7 posto. Nakon toga je komunicirano da se radi o 10 posto, da bi se taj postotak na kraju popeo na 30, ali i dalje ne uključuje samo bespovratna sredstva, nego i financijske instrumente (čitaj: kredite) te sekundarne nabave (a koje znamo da ne možemo prejudicirati rezultate i da one ne smiju biti napisane tako da na njima poslove dobiju isključivo hrvatska poduzeća jer se time remeti cijeli niz načela i, pojednostavljeno rečeno, krši zakon).
Koji god postotak da je zaista u pitanju, činjenično stanje ja takvo da Hrvatska ima pripremljen dokument koji broji više od 600 stranica teksta, a da je na tom dokumentu radio vrlo uzak krug tijela državne uprave te da on niti je javno objavljen niti je stručna javnost sudjelovala u izradi i bila u prilici dati svoje mišljenje i konkretne prijedloge.
Drugim riječima, NPOO Vlada čuva kao zmija noge, a svako predstavljanje koje je obavljeno bilo je vrlo šturo i njegovo se trajanje, prema navodima interesnih organizacija kojima je predstavljen, moglo mjeriti u minutama, što je, složit ćete se, za dokument koji je težak gotovo 10 milijardi eura, zaista malo vremena.
Sve i da je vjerovati Vladi da su investicije u NPOO-u pažljivo osmišljene te da zaista imaju reformski karakter, još uvijek je nejasno zašto ga se skriva. Tim više što je nedavno započeo proces programiranja Višegodišnjeg financijskog okvira za financijsku perspektivu 2021. – 2027., poznatiji kao proces izrade operativnih programa koji će nam pojasniti koje se to investicije imaju financirati iz fondova EU-a do 2030. godine, a u kojem sudjeluje stručna javnost i koji je znatno transparentniji i participativniji od ovog procesa. Upravo je nevjerojatno da ta dva procesa teku paralelno i da je u jednom nemoguće sudjelovati, dok je u drugom to moguće, a čak se i potiče kada je u pitanju veći dio stručne javnosti.
Odluka da se dokument ne objavi nema uporište u Uredbi EU kojom je uspostavljen Mehanizam za oporavak i otpornost budući da Uredba ne brani provedbu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te čak i navodi da države članice mogu ista provoditi sukladno postojećim propisima i praksi (jednako kao što ne propisuje ograničenja u alokacijama za pojedine vrste organizacija, o čemu sam pisala u proteklih nekoliko mjeseci).
Neke su države članice EU-a, kao što su Bugarska, Estonija, Francuska, Njemačka, Latvija, Portugal i Španjolska objavile su nacrte svojih NPOO-a ili njihove sažetke, dok se dio odlučio konzultirati sa stručnom javnošću (na primjer, udrugama koje djeluju u području zaštite okoliša u pogledu pitanja zelene tranzicije koje predstavlja jedno od ključnih područja doprinosa od strane NPOO-a).
Raditi ovakav dokument bez stručne javnosti i širokih, ali konstruktivnih i usmjerenih konzultacija jest kao da radite račun bez krčmara jer je uključivanje onih koji će provoditi investicije na terenu u planiranje tih investicija jedan od ključnih preduvjeta za uspjeh.
Upravo bi zbog toga Vlada trebala objaviti nacrt, staviti ga na e-savjetovanje i učiniti ga dostupnim zainteresiranoj javnosti. Istovremeno bi trebala izvršiti kvalitetne konzultacije sa stručnom javnošću, omogućiti dionicima da pročitaju dokument, daju suvisle komentare te bi nakon toga trebali iste komentare zajedno proći i usuglasiti, pazeći pri tom da u ovaj proces ne budu uključeni samo povlašteni pojedinci, nego zaista sve interesne organizacije, prije svega poduzetnika, a onda i drugih dionika.
Time će Vlada pokazati da razumije koliko je zaista važno da se ispune ciljevi identificirani ovih dokumentom i što to znači za Hrvatsku u razdoblju od sjedećih pet godina. Pitanje je samo razumije li i želi li to.
Komentari
0