StoryEditor

S koronavirusom propada u Italiji i glavno streljivo Lige protiv republičke vlade, a hvaljeno gospodarstvo nema čime gospodariti

Talijanska vlada je izdvojila 25 milijardi eura za izvanredne intervencije s obzirom na posljedice epidemije koronavirusa Covid-19 koji može izazvati pogibeljan sindrom ometanja disanja SarsCoV2. Nije ta svota odmah sva dostupna, precizirao je premijer Giuseppe Conte u srijedu na konferenciji za novinare nakon redovite sjednice Ministarskog vijeća.
Talijanski premijer Giuseppe Conte na televiziji najavljuje naciji novu vladinu uredbu o proširenju ograničenja za borbu protiv novog coronavirusa (COVID-19), nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila koronavirus pandemijom
 Controluce/AFP

Posrijedi je rezerva, iz koje je međutim odmah na raspolaganju 12 milijardi za prve troškove: nadoknade za čuvanje djece dok ne smiju u škole ni vrtiće, nadoknade zbog gubitka poslova, izvanredne troškove, hitne mjere itd.

Svota za izvanredne intervencije raste gotovo eksponencijalno, kao i broj zaraženih koji je u Italiji premašio 10.000. Prvi put se govorilo o 2,4 milijarde, pa o 3,2 milijarde, a sada oblasti nisu zadovoljne ni s izdvojenih 25 milijardi. Na sastanku s vladom u utorak šefovi opozicije zahtijevali su barem 30 milijardi a Matteo Salvini, vođa suverenističke Lige (po anketama najpopularnije talijanske stranke) bio bi zadovoljan i s 50 milijardi.

Suverenistima propada već pomalo gurana mantra da će za pogubne posljedice biti kriv škrti Bruxelles odnosno Frankfurt. Predsjednica Evropske središnje banke Christine Lagarde u srijedu je premijeru Conteu obećala „sve potrebne mjere“, krajnju podršku i likvidna novčana sredstva za izlazak iz sadašnje krize. Evropsko povjerenstvo neće se buniti ako ovogodišnji talijanski tekući obračunski deficit nadiđe kanonska maastrichtska 3 posto ovogodišnjega društvenoga brutoproizvoda (već ionako ugroženoga). Dapače, spominje se mogućnost preusmjeravanja sredstava iz stalnih evropskih fondova, već osakaćenih izlaskom Velike Britanije iz Evropske unije.

Podrška Italiji stigla je i iz Njemačke, od kancelarice Angele Merkel koja zagovara „maksimalnu fleksibiilnost“ u pogledu proračunskih ograničenja, „s obzirom na izvanredno stanje“. A kad se ne buni Berlin, teže je zanovijetati Helsinkiju ili Haagu, na primjer. Osim toga, ni Njemačka nije imuna, a Merkel je dva dana ranije spomenula mogućnost da infekcija zahvati tri četvrtine od 80 milijuna Nijemaca. Veće stopu zaraze od Njemačke već imaju Španjolska, pa Francuska, koja slijedi Italiju kao druga po apsolutnom broju zaraženih. Ali tu se stanje mijenja iz sata u sat: Slovenija je u tili čas od ništice došla na rub troznamenkastog broja zaraženih.

Koronavirus je podsjetio Evropljane da smo svi u istom čamcu, ma koliko neki mislili da se išta može riješiti zatvaranjem državnih granica. U Italiji su „goveda utekla iz štale prije zatvaranja štalskih vrata“ u Codognu kod Lodija, jer je nepoznati „pacijent broj 0“, tj. nosilac zaraze koji nije imao potrebu požaliti se liječnicima, vjerojatno asimptomatičan, raširio zarazu prije nego je – i to iz tek trećeg pokušaja – identificiran 38-godišnji  „pacijent br. 1“, nazvan „Mattia“. Istraživanja navode do zaključka da ni „pacijent br. 0“ nije zarazu unio iz Kine nego iz – Irana (ili ipak iz Njemačke).

Italija je postigla stanovit uspjeh „crvenom zonom“ oko desetorih lombardskih općina u kotaru Lodi, te Vo'a u Venetu: u Lodigianu (prostoru oko Lodija) već nekoliko dana nema novih zaraza, ali se koronavirus već bio iz Lombardije razletio kojekamo, uključujući 48 evropskih i izvanevropskih zemalja.

Mjere služe za usporavanje lančane reakcije, za što je u Wuhanu trebalo više od šest tjedana, odnosno više od 10 tjedana od prvog i tada još ne posve definiranog slučaja 30 prosinca u bolnici u Wuhanu.

Roberto Fumagalli, ravnatelj Anesteziološkog i reanimacijskog odjela goleme milanske bolnice u Niguardi oštro je u srijedu opovrgnuo, kako kaže, „fake news“: „Nije istina da pacijente puštamo umrijeti, nije istina da ne intubiramo pacijente starce, nije istina da biramo koga ćemo liječiti na bazi dobi. I nije istina da su intenzivne njege pune mladih.“

Giulio Gallera, prisjednik za blagostanje Oblasne vlasti u Lombardiji pak kaže: „Ako stignemo do 1200 slučajeva [bolničkih u Lombardiji], sve će puknuti.“ Tada će, uistinu, biti nužna trijaža koga smjestiti u intenzivnu njegu.

Jedna ideja se već realizira: adaptacija jednog od paviljona na Milanskom sajmištu (Fiera di Milano) za smještaj zaraženih koronavirusom, s 500 liječnika i 1000 bolničara.

Propada u Italiji i glavno streljivo Lige protiv republičke vlade, jer Republika nije odgovorna za organizaciju zdravstva već dvadesetak godina, otkako je ono prebačeno u nadležnost oblasti. Ako manjkaju smještaji u intenzivnoj njezi odnosno aparature za preživljavanje, od kojih su sada najpotrebniji respiratori, to se odavno ne može predbaciti nacionalnoj državi, tim prije što su oblasti bitno pridonijele povećanju duga opće države baš kroz enorman porast troškova za zdravstvo, Sada se pak stječe dojam da su se time zadovoljili privatni interesi, kako osobni, tako i privatnih struktura i farmaceutske industrije, ali je oprema u zaostatku za potrebama, a kroničan je nedostatak medicinskoga i osobito paramedicinskog osoblja u javnim strukturama. Ta je politika stigla na naplatu, na tragičan način za obitelji umrlih, na dramatičan za ukupnu talijansku privredu, bez koje hvaljeno gospodarstvo nema čime gospodariti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. kolovoz 2020 02:07