“Normalno” je statistička kategorija: ono što provodi odnosno podržava većina sviju, ili većina onih koji vladaju. Nekad i negdje ni ljudožderstvo nije bilo nenormalno. Rodna ideologija (ona uvriježena, “normalna”) zasniva se na tome da “se zna” što je normalno/prirodno za curicu odnosno ženu, a što je normalno/prirodno za dečka odnosno muškarca (budući svetac Stepinac je smatrao đavlovim okotom žene u hlačama, zamisli da vidi Predsjednicu na utakmici, njegovi suvremenici s druge strane ideološke barijere su smatrali nenormalnima muškarce u haljinama, poput Stepinca).
Njemačka se u periodu svoje masovne frustracije izgubljenim ratom usudila eliminirati osobe koje je proglasila nenormalnima: duševne bolesnike, djecu s Downovim sindromom, pa homoseksualne, pa Židove i Rome, normalno joj je bilo porobiti Slavene.
Za gospodina Milanovića bilo je normalno osvojiti vlast Planom od 21 točke pa na jedvite jade, i ne baš voljko, ostvariti jedva četiri. Bilo mu je normalno faktički udvostručiti hrvatski javni dug u svome mandatu. Bilo mu je normalno sapunati dasku normalnom predsjedniku prof. Josipoviću, iz iste stranke.