Kako spriječiti klimatske promjene, a da najveću cijenu reformi ne plate građani?
Biljana Borzan, SDP (S&D)
"Nije realno očekivati da se šteta koju smo učinili okolišu u zadnjih 150 godina može sanirati ili umanjiti bez da čovječanstvo u cjelini ne osjeti učinke nužnih reformi. U Europskoj uniji vrijedi princip “zagađivač je taj koji plaća” i smatram da je to pravedno. Kada smo donosili bilo koji ekološki paket mjera u Parlamentu, primjerice zabranu jednokratne plastike ili ograničenja ispušnih plinova motora, javile su se pogođene industrije protestirajući zbog gubitka radnih mjesta i prihoda. To su legitimni prigovori, no mi kao društvo ne možemo više crpiti resurse, te proizvoditi i trošiti kao do sad. Dio problema možemo riješiti kroz inovacije i znanost, no jasno je da bez promjena navika i obrazaca ponašanja neće doći do zaokreta nužnog za usporavanje, a kamo li zaustavljanja klimatskih promjena."
Marijana Petir, nezavisna (EPP)
"Klimatske promjene su već prisutne, što vidimo po drastičnim promjenama temperature, topljenju ledenjaka, porastu razine mora. Nažalost, sprječavanje klimatskih promjena više nije moguće, već se napori trebaju uložiti usporavanju te ublažavanju učinka i prilagodbi. Europske politike moraju biti usko povezane s međunarodnima.
Europska unija obvezala se na poštivanje Pariškog klimatskog sporazuma te je 2018. godine usvojila novi Energetski paket zakona kojim se obvezala dostići najmanje 32,5 posto energetske učinkovitosti i 32 posto udjela obnovljive energije u bruto potrošnji energije na EU razini do 2030. godine, što će osigurati smanjenja emisija za više od predviđenih 40 posto u odnosu na ciljeve 1990. godine.
Građani plaćaju cijenu politika, pa tako i ove energetske, a na nama je da taj trošak učinimo što nižim. Zato je povjerenik Miguel Arias Canete u veljači predstavio Stratešku dugoročnu viziju Europske komisije za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo do 2050. Cilj je da politike Unije u ostvarivanu dugoročne vizije istovremeno imaju i pozitivne gospodarske učinke kroz zapošljavanje i rast, a na dobrobit građana EU."
Tonino Picula, SDP (S&D)
"Klimatske promjene već su odavno tu, pitanje je kako ćemo upravljati gospodarstvom i vanjskom politikom kako bismo njihov utjecaj smanjili.
Potrebno je krenuti od priznanja da klimatske promjene nije moguće zaustaviti samo djelovanjem pojedinaca koji recikliraju i odgovorno se odnose prema otpadu, već političkim djelovanjem kroz institucije, koje će dovesti do drastične promjene ponašanja najvećih zagađivača. Nije riječ samo o tome da promjene poslovanja zagađivača budu takve da ih je moguće samo u ukupnoj cijeni proizvoda prevaliti na građane kao potrošače, nego da industrije uvode i pronalaze nova rješenja koja će biti neutralna za okoliš. Cilj Unije je 0 emisija do 2050. Da bismo ga ostvarili, već sada moramo konkretnije djelovati kako bi postupna tranzicija pružila prilike industriji, a ne samo ugrozila njihovu egzistenciju, i na taj način izbjegla da građani snose financijski teret promjene. Drago mi je da je potencijal otoka prepoznat u cijelom procesu i da se upravo otoke planira koristiti kao primjere pozitivne prakse u cijeloj Uniji.
No, to je tek jedna od negativnih posljedica klimatskih promjena. Dio migracija prema EU posljedica su i sukoba nastalih zbog klimatskih promjena, zbog čega je potrebno da EU preuzme inicijativu u rješavanju uzroka tih migracija, umjesto da ih samo dočekuje na svojim granicama."