Najbogatije države svijeta i dalje se izbjegavaju obvezati na izdvajanje 100 milijardi dolara godišnje za zemlje u razvoju, kako bi one mogli financirati planiranu borbu protiv ubrzanja klimatskih promjena. Tako sugerira nova analiza uoči današnjeg sastanka svjetskih lidera u sjedištu UN -a, u New Yorku.
Siromašne zemlje trebaju taj novac kako bi smanjile emisije stakleničkih plinova i lakše se nosile s tegobama koje nose ekstremni vremenski uvjeti. Još 2009. obećano im je da će se od javnih i privatnih izvora, i to od 2020. do 2025. godine, za njih osigurati 100 milijardi dolara godišnje.
Međutim, trenutna obećanja i najavljeni planovi vlada najbogatijih država predviđaju izdvajanje tek 93 do 95 milijardi dolara godišnje do 2025. godine, prema podacima neprofitne organizacije Oxfam.
Upravo zbog toga više od 30 svjetskih čelnika pozvano je na sastanak, koji će se održati usporedno s onim generalne skupštine UN -a. Fokus sastanka biti će financijska strana borbe protiv ubrzanja klimatskih promjena, a domaćini će biti generalni tajnik UN-a António Guterres i britanski premijer Boris Johnson. Neimenovani izvor za Guardian je izjavio kako je glavni cilj sastanka okupiti čelnike velikih ekonomija za stolom s čelnicima siromašnih zemalja, dakle onih koje će vjerojatno najviše patiti od posljedica klimatske krize.
Još nije poznato hoće li predsjednik Kine, Xi Jinping, prisustvovati sastanku. Kina - najveći svjetski emiter, štetnih plinova, odgovoran za više od četvrtine globalne proizvodnje ugljika, te još uvijek nije podnijela službene planove UN -u o smanjenju emisija uoči sastanka Cop26 u studenome.
Kada je riječ o financijama EU, oko polovice sredstava dolazi iz dugoročnog proračuna EU-a kroz programe za projekte vezane uz klimu i okoliš, poput poljoprivrednog fonda, programa Obzor Europa, LIFE i regionalnog i kohezijskog fonda, koji trebaju odvojiti najmanje 30 posto sredstava za klimatske akcije. Njihovo ulaganje treba potaknuti sufinanciranje država članica i privući dodatna sredstva. Program InvestEU i sredstva iz prihoda dobivenih kroz sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS) trebaju privući više privatnih i javnih ulaganja, a novi Mehanizam za pravednu tranziciju, osmišljen za pomoć regijama i zajednicama najviše pogođenim prelaskom na zelenu ekonomiju (kao što su regije ovisne o ugljenu), dodatna sredstva.
Oko polovice sredstava dolazi iz dugoročnog proračuna EU-a kroz programe za projekte vezane uz klimu i okoliš, poput poljoprivrednog fonda, programa Obzor Europa, LIFE i regionalnog i kohezijskog fonda, koji trebaju odvojiti najmanje 30 posto sredstava za klimatske akcije.
Glasanjem u studenom 2020. o Planu ulaganja za održivu Europu za financiranje Zelenog plana, zastupnici su izrazili zabrinutost da bi koronakriza mogla utjecati na mobilizaciju sredstava za zelene investicije. Rekli su da zelena tranzicija treba biti uključiva i poštivati načela ekonomske, socijalne i ekološke održivosti, istovremeno smanjujući razlike između država članica, jačajući konkurentnost i stvarajući održiva, visokokvalitetna radna mjesta.
