Klubovi Prve HNL već vrte milijune eura na europskom tržištu, a Hajduk je u potpunoj zavjetrini. Poneka glasina i ništa više. Pomislili bismo da na Poljudu ne žure s izlaznim transferima, ali teško je nekako vjerovati da u blagajni ima novca koji čelnicima jamči komotniju situaciju. Dapače, Hajduk je i prvih šest mjeseci završio s minusom od 20 milijuna kuna. Nije bilo zimskog transfera, a svi u Hrvatskoj žive od toga, pa živi i Hajduk....
Čeka ih težak posao
Kako god, težak posao na Poljudu čeka Marija Stanića i Ivana Kepčiju. U nogometu težeg nema. Moraju momčad koja je završila peta u prvenstvu posložiti tako da bude konkurentna za vrh ljestvice, ali i da napadane jesen u Europi. Pri tome se moraju voditi stavkama koje su u tržišnim okvirima poprilično neprirodne. Stanić i Kepčija moraju prodati najbolje igrače kako bi klubu priskrbili novac za plaće i život, a onda dovesti igrače koji su prije svega jeftini, neafirmirani i slobodni, jer Hajduk nema novca za odštete. Šanse da u takvim okolnostima složiš dobru momčad doista su simbolične...
Međutim, sve su to Stanić i Kepčija dobro znali i kada su u prosincu dolazili na Poljud. Takva je Hajdukova praksa već godinama i njezine su posljedice više nego jasno vidljive po pitanju rezultata. Hajduk već osam godina ne zna kako izgleda drugo mjesto u prvenstvu. Ne možeš svake sezone prodavati najbolje i najperspektivnije, kupovati anonimce bez nogometnog imena i očekivati rezultat.
Hajduk je ipak 2019. u jednom segmentu bio daleko najuspješniji klub u državi. Ne, nije u pitanju broj navijača na tribinama - to svi odavno znamo - nego prihodi od transfera. Hajduk je u prošloj godini na ime odšteta uprihodio fantastična 123 milijuna kuna. Jedan Dinamo, koji je čak i u Europi pojam sjajnog poslovanja po pitanju transfera igrača, zaostao je za Hajdukom gotovo 50 milijuna kuna. Modri su uprihodili 74,7 milijuna kuna. i uvjerljivo su drugi na HNL ljestvici.
Sve je to sjajno, 123 milijuna doista je impresivan učinak, ali problem je u nogometu što svaka godina traži novo dokazivanje, i nove odštete, jer to je (i) Hajdukov glavni izvor prihoda. Lijepo je znati da na Poljudu prednjače po prihodima od sponzora, da im je prodaja ulaznica važna stavka u proračunu, ali u 2019. novac od transfera popunio je čak 70,76 posto proračuna kluba. I po tome su Splićani bili na vrhu HNL-a. Osijeku je, primjerice, ta stavka donijela 33 posto novca, Rijeci 57 posto, a Dinamu tek - 20 posto.
A 2020. ne izgleda obećavajuće za Hajduk po pitanju transfera. Zimus je odlazak Filipa Bradarića u blagajnu donio oko četiri milijuna kuna. Josip Juranović je odlaskom u Legiju klubu donio tri milijuna kuna, a Dino Beširović zaslužan je za novih milijun, zahvaljujući transferu u mađarski Mezőkövesd. Sve zajedno osam milijuna. Ili 115 manje nego u prošloj godini.
Glavni “mamac” za bogate Europljane trenutačno je - David Čolina (20). Mladi lijevi bek, modernih manira, odlične tehničke potkovanosti. Spominje se i mogući odlazak Ardiana Ismajlija (23), albanskog stopera iza kojeg je još jedna dobra sezona. Hajduk računa da za njih dvojicu može dobiti barem pet milijuna eura.
Golgeterski Caktaš
S tih 40-ak milijuna kuna Hajduk bi minus od 115 spustio na - 75. Što i dalje nije dovoljno za normalnu egzistenciju. Što to još Hajduk može ponuditi? Mario Vušković (18) ima svoj ugled u Europi, ali kažu nam da su dva milijuna eura najviše što bi Splićani mogli dobiti. Nejašmić je s gubitkom minutaže izgubio i vrijednost, a Kreković i Blagaić nisu se proljetos uspjeli nametnuti, što je bio preduvjet za stjecanje europske cijene. Isto vrijedi i za Dolčeka. Mario Čuić bljesnuo je u derbiju, ali njegova tržišna vrijednost teško će u ovom trenutku probiti milijun eura. Od iskusnijih igrača čak i jedan Mijo Caktaš (28) teško može donijeti dva milijuna eura. Ima previše godina. No, tko se usudi krenuti u sezonu bez Caktaša, igrača čiji golgeterski učinak već dvije sezone drži Bijele barem na razini dostatnoj da izboriš europsko natjecanje?
Tek osam milijuna
Postoji, doduše, i rezervna financijska opcija na Poljudu, a to je smanjivanje budžeta. Hajduk u ovoj godini sigurno neće moći ponoviti 167 milijuna iz 2019., ali koliko realno možete spustiti? Recimo da taj iznos bude 120 milijuna, ili velikih 47 milijuna manje. Što bi bio sjajan posao čelnih ljudi kluba. No, i za takav budžet nužno će biti osigurati barem 75 milijuna kuna od transfera. A za sada je blagajna proknjižila tek osam milijuna...
Uza sve to, Hajduk će ovoga ljeta jako puno novca izgubiti u europskim utakmicama zbog praznih tribina, a znamo da su i HNL utakmice na Poljudu ljeti iznimno dobro posjećene. Doduše, možda je ovo godina u kojoj će Splićani napokon izboriti neku od skupina Europske lige, ali tu stavku nitko normalan neće ni pomisliti unaprijed staviti u proračun. Nije realna...
Na kraju ćemo se opet vratiti Staniću i Kepčiji. Klub od njih, kad se podvuče crta, očekuje (barem) 70 milijuna kuna od transfera do kraja godina. Od igrača koji su HNL završili na petom mjestu. S tek jednim reprezentativcem Albanije u postavi. S druge strane, navijači žele gledati momčad koja će biti konkurentna u borbi za vrh.
Bit će ovo vruće i dugo ljeto na Poljudu...