Porez je prisilna dažbina koju država nameće bilo pojedincu, bilo poduzeću, oduzimajući mu postotak bilo dobiti, bilo prometa. Postoji otkako je države. Neki vjeruju da porez postoji da bi država mogla funkcionirati, drugi smatraju da država postoji da bi uzimala porez. To je poreznom obvezniku u krajnjoj liniji sasma svejedno: za svaku platežnu obavezu u načelu se očekuje izravna protuvrijednost (roba, usluga ili sl.), a za porez ne. Porez, u oba slučaja, znači dažbinu koju razrezuje država, odrezavši je od prihoda podanika.
Jedan od sinonima za porez je taksa. Taksa u svakodnevnom govoru može značiti pristojbu ili bilo koju inu dažbinu (i porez, i prirez, i trošarinu iliti akcizu, čak i doprinos), ali se u engleskome baš porez zove „tax“.
Neki tvrde da naziv dolazi od latinskog glagola „tangere“ (odakle u talijanskome „tangenta“ označava mito), ali je uvrježenije mišljenje da pojam takse dugujemo prezimenu obitelji Thurn und Taxis, koja je i bogatstvo i plemstvo, sve do kneževskog ranga, zaradila zakupljujući porez i organizirajući poštansku službu za njemačko-rimskog cara.
U XII stoljeću zvali su se Tasso (=Jazavac). Navodno im ne pripada prezimenjak Torquato Tasso koji je opjevao oslobođenje Jeruzalema i Cvijetu Zuzorić. Pripadao im je kasnije (kada su postali „della Torre e Tasso“) Devinski Kaštel gdje je Rilke pisao Devinske elegije.
Unatoč tim plemenitim asocijacijama, ima ih koji smatraju da takse i dan danas zaudaraju gore od onoga prvotnog jazavca.