Dok nisu bili prebrojeni svi glasovi, nitko nije mogao biti siguran kako će ispasti crnogorski referendum o neovisnosti. Nikad u povijesti ni jedna vjerodostojna anketa nije pokazala da je većina Crnogoraca za neovisnost.
Ispitivanja su sustavno pokazivala da je za neovisnost 47 do 49 posto građana, a oko pet posto manje protiv. Petnaest posto je stalno bilo neodlučno. Cijela referendumska kampanja bila je borba obiju strana za neodlučne glasače.
Na kraju je velika većina tih neodlučnih birača odlučila da će Crnoj Gori biti mnogo bolje samoj nego u zajednici sa Srbijom. Pobjedu je donijelo oko 2300 glasova, što zapravo znači da referendum ne bi uspio da je malo više od 1000 građana reklo "ne" umjesto "da". Ključni je faktor u odluci neodlučnih birača zasigurno bila odluka EU početkom svibnja da prekine pregovore sa SCG-om o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) zbog neizručivanja Ratka Mladića Haagu. To je zorno pokazalo da će vezanje budućnosti za Srbiju usporiti napredak Crne Gore prema euroatlantskim integracijama. Snage za neovisnost skovale su tu temu, a opoziciji nije preostao nikakav mogući odgovor. Da je Europska Unija i godinama promišljala i planirala, ne bi mogla smisliti drugi korak koji bi tako snažno utjecao na referendum, osim da se izravno izjasnila za jednu od strana.
Visoke ocjene za EU
Budući da je rezultat bio tako tijesan, protivnici u samoj Srbiji poduzeli su korake za koje su vjerovali da će dati malu prednost snagama koje se protive neovisnosti. To je uključivalo taktiku zastrašivanja negativnim posljedicama neovisnosti od strane srbijanskih vlasti, besplatne željezničke karte za crnogorske državljane da se vrate iz Srbije na referendum te poziv patrijarha Srpske pravoslavne crkve da se glasa "protiv". Nije jasno kakav su utjecaj imali ti koraci, ali je sigurno da ih pobjednici neće zaboraviti.
Također vrijedi istaknuti da je snažna i odlučna potpora albanske, bošnjačke i hrvatske manjine za neovisnost direktna ostavština Miloševićeve ere. Uz to, odbijanje Mladića da se preda Haagu bilo je uzrok prekida pregovora o SSP-u. Stoga, Milošević i Mladić dijele dio "zasluga" za gubitak Crne Gore.
Europska Unija ipak zaslužuje visoke ocjene za način na koji se držala u vezi s referendumom i kampanjom koja mu je prethodila. Odabrali su iskusnog, pragmatičnog ambasadora, Miroslava Lajčáka, koji posjeduje stručno znanje o regiji i osjetljivom procesu separacije (iz podjele Čehoslovačke) i potom mu dali potpunu, nepodijeljenu i čvrstu potporu. Ključna je odluka bila zahtjev da za prihvaćanje neovisnosti treba 55 posto glasova. To je bila garancija da opozicija neće bojkotirati referendum (što bi moglo izazvati veliku političku nestabilnost), a također ako referendum prođe, da razlika od barem deset posto bude dovoljno velika da se nadiđu neizbježne optužbe za prevaru ili neobjektivnost. S ukupnim odazivom od oko 86 posto birača i konsenzusom međunarodne zajednice da su se kampanja i referendum odvijali u normalnim uvjetima, proces se pokazao uspješnim. Lideri glavnih političkih stranaka s obje strane prijepora također zaslužuju pohvale što su osigurali da kampanja prođe mirno i bez većih incidenata.
Kako će Srbija postupati s odcjepljenjem Crne Gore bit će dosad najtočniji pokazatelj o istinskom napretku Srbije prema demokraciji
Premijer Đukanović stavio je svoju političku budućnost na kocku pristavši na visoke uvjete koje je postavila EU. Obećao je da će, ako referendum ne bude uspješan, otići u političku mirovinu i nema sumnje da bi pobjeda opozicije stvorila zamah u njihovu korist na nadolazećim lokalnim i parlamentarnim izborima. Prihvativši uvjet od 55 posto umjesto jednostavne većine, premijer je odlučno i pozitivno transformirao stav EU prema Crnoj Gori i njezinoj neovisnosti. Čak i najveći zagovarač nastavka postojanja zajednice Srbije i Crne Gore, ustvari, njezin "otac", Javier Solana, jasno je dao do znanja da će EU u potpunosti priznati rezultate referenduma te je ohrabrio Srbiju i Crnu Goru da počnu pregovore o formalnom raspuštanju državne zajednice.
S obzirom na vrlo tijesnu pobjedu, neizbježno je da će opozicija osporavati rezultat. To je tradicionalan proces u crnogorskoj politici i već je počeo. Ali s obzirom na visok stupanj međunarodnog nadgledanja, rad nekoliko neovisnih nevladinih udruga na promatranju izbora te činjenice da su sve stranke na svakom izbornom mjestu morale potpisati protokole o prebrojavanju glasova, gotovo je nemoguće da će rezultati biti uspješno promijenjeni.
Europska Unija je to vrlo jasno dala do znanja ključnim dužnosnicima u Crnoj Gori i Srbiji. Prema procesu koji određuje izborni zakon, proces žalbe je brz i službeni će rezultati biti poslani crnogorskom parlamentu na ratifikaciju u bliskoj budućnosti. Dok bi opozicija mogla pokušati inzistirati na dvotrećinskoj većini u parlamentu, Europska ih je Unija već direktno upozorila da je, s obzirom na visoke standarde međunarodnog nadgledanja, jednostavna većina dovoljna.
Budući put Crne Gore sada je jasno određen. Ali Srbija je sada suočena s najvećim ispitom u postmiloševićevskoj eri. Kako će postupati s odcjepljenjem posljednje republike bivše Jugoslavije - i to one sa značajnom manjinom koja sebe smatra Srbima - smatrat će se dosad najtočnijim pokazateljem o istinskom napretku Srbije u demokratskoj tranziciji i prihvaćanju europskih standarda. Europska je Unija srbijanskom vodstvu jasno dala do znanja da u potpunosti očekuje da Srbija, kao moguća članica EU, prigrli novu državu, suzdrži se od neprijateljske retorike i uspostavi najprisnije moguće susjedske veze. To bi ujedno bio najbolji pristup za dobrobit Srba u Crnoj Gori.
Utjecaj na Kosovo
Istovremeno, srbijanska vlada nije učinila apsolutno ništa što bi sugeriralo da planira krenuti tim putem. U suprotnosti s izjavama bivšeg srbijanskog vicepremijera Miroljuba Labusa i predsjednika Borisa Tadića, očito je osobno neprijateljstvo prema crnogorskom premijeru Đukanoviću od strane nekih srbijanskih ministara i otvoreno nezadovoljstvo idejom crnogorske neovisnosti. Vlada još nije odlučno i pozitivno odgovorila na rezultate referenduma, a nije previše jasno da će biti sklona proces razlaza učiniti glatkim i prijateljskim. Đukanovićeva strategija je očita: on će učiniti sve što može da bi poboljšao svoj odnos s EU.
Ako srbijanska vlada zbog bilo kojeg razloga ne učini to isto, izgubit će ne samo referendum nego i velik dio svoje vjerodostojnosti u EU. To je nešto što si ne može priuštiti. Stanje još više komplicira Labusova ostavka i potreba da se promijeni Ustav i izaberu novi srbijanski ministri obrane i vanjskih poslova, što će povećati frikcije između sadašnjih koalicijskih partnera.
Budući status Kosova zapravo je odlučen prije nekog vremena i crnogorski referendum će imati malen ili nikakav direktan utjecaj na njega. No, nema sumnje da je crnogorska neovisnost povećala očekivanja i smanjila razinu strpljivosti kosovskih Albanaca u očekivanju datuma za njihovu vlastitu neovisnost. Sjedinjene Države već vrše pritisak da se odluka donese ove godine, a crnogorski referendum samo će ojačati taj stav.
William Montgomery
Ispitivanja su sustavno pokazivala da je za neovisnost 47 do 49 posto građana, a oko pet posto manje protiv. Petnaest posto je stalno bilo neodlučno. Cijela referendumska kampanja bila je borba obiju strana za neodlučne glasače.
Na kraju je velika većina tih neodlučnih birača odlučila da će Crnoj Gori biti mnogo bolje samoj nego u zajednici sa Srbijom. Pobjedu je donijelo oko 2300 glasova, što zapravo znači da referendum ne bi uspio da je malo više od 1000 građana reklo "ne" umjesto "da". Ključni je faktor u odluci neodlučnih birača zasigurno bila odluka EU početkom svibnja da prekine pregovore sa SCG-om o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) zbog neizručivanja Ratka Mladića Haagu. To je zorno pokazalo da će vezanje budućnosti za Srbiju usporiti napredak Crne Gore prema euroatlantskim integracijama. Snage za neovisnost skovale su tu temu, a opoziciji nije preostao nikakav mogući odgovor. Da je Europska Unija i godinama promišljala i planirala, ne bi mogla smisliti drugi korak koji bi tako snažno utjecao na referendum, osim da se izravno izjasnila za jednu od strana.
Visoke ocjene za EU
Budući da je rezultat bio tako tijesan, protivnici u samoj Srbiji poduzeli su korake za koje su vjerovali da će dati malu prednost snagama koje se protive neovisnosti. To je uključivalo taktiku zastrašivanja negativnim posljedicama neovisnosti od strane srbijanskih vlasti, besplatne željezničke karte za crnogorske državljane da se vrate iz Srbije na referendum te poziv patrijarha Srpske pravoslavne crkve da se glasa "protiv". Nije jasno kakav su utjecaj imali ti koraci, ali je sigurno da ih pobjednici neće zaboraviti.
Također vrijedi istaknuti da je snažna i odlučna potpora albanske, bošnjačke i hrvatske manjine za neovisnost direktna ostavština Miloševićeve ere. Uz to, odbijanje Mladića da se preda Haagu bilo je uzrok prekida pregovora o SSP-u. Stoga, Milošević i Mladić dijele dio "zasluga" za gubitak Crne Gore.
Europska Unija ipak zaslužuje visoke ocjene za način na koji se držala u vezi s referendumom i kampanjom koja mu je prethodila. Odabrali su iskusnog, pragmatičnog ambasadora, Miroslava Lajčáka, koji posjeduje stručno znanje o regiji i osjetljivom procesu separacije (iz podjele Čehoslovačke) i potom mu dali potpunu, nepodijeljenu i čvrstu potporu. Ključna je odluka bila zahtjev da za prihvaćanje neovisnosti treba 55 posto glasova. To je bila garancija da opozicija neće bojkotirati referendum (što bi moglo izazvati veliku političku nestabilnost), a također ako referendum prođe, da razlika od barem deset posto bude dovoljno velika da se nadiđu neizbježne optužbe za prevaru ili neobjektivnost. S ukupnim odazivom od oko 86 posto birača i konsenzusom međunarodne zajednice da su se kampanja i referendum odvijali u normalnim uvjetima, proces se pokazao uspješnim. Lideri glavnih političkih stranaka s obje strane prijepora također zaslužuju pohvale što su osigurali da kampanja prođe mirno i bez većih incidenata.
Kako će Srbija postupati s odcjepljenjem Crne Gore bit će dosad najtočniji pokazatelj o istinskom napretku Srbije prema demokraciji
|
S obzirom na vrlo tijesnu pobjedu, neizbježno je da će opozicija osporavati rezultat. To je tradicionalan proces u crnogorskoj politici i već je počeo. Ali s obzirom na visok stupanj međunarodnog nadgledanja, rad nekoliko neovisnih nevladinih udruga na promatranju izbora te činjenice da su sve stranke na svakom izbornom mjestu morale potpisati protokole o prebrojavanju glasova, gotovo je nemoguće da će rezultati biti uspješno promijenjeni.
Europska Unija je to vrlo jasno dala do znanja ključnim dužnosnicima u Crnoj Gori i Srbiji. Prema procesu koji određuje izborni zakon, proces žalbe je brz i službeni će rezultati biti poslani crnogorskom parlamentu na ratifikaciju u bliskoj budućnosti. Dok bi opozicija mogla pokušati inzistirati na dvotrećinskoj većini u parlamentu, Europska ih je Unija već direktno upozorila da je, s obzirom na visoke standarde međunarodnog nadgledanja, jednostavna većina dovoljna.
Budući put Crne Gore sada je jasno određen. Ali Srbija je sada suočena s najvećim ispitom u postmiloševićevskoj eri. Kako će postupati s odcjepljenjem posljednje republike bivše Jugoslavije - i to one sa značajnom manjinom koja sebe smatra Srbima - smatrat će se dosad najtočnijim pokazateljem o istinskom napretku Srbije u demokratskoj tranziciji i prihvaćanju europskih standarda. Europska je Unija srbijanskom vodstvu jasno dala do znanja da u potpunosti očekuje da Srbija, kao moguća članica EU, prigrli novu državu, suzdrži se od neprijateljske retorike i uspostavi najprisnije moguće susjedske veze. To bi ujedno bio najbolji pristup za dobrobit Srba u Crnoj Gori.
Utjecaj na Kosovo
Istovremeno, srbijanska vlada nije učinila apsolutno ništa što bi sugeriralo da planira krenuti tim putem. U suprotnosti s izjavama bivšeg srbijanskog vicepremijera Miroljuba Labusa i predsjednika Borisa Tadića, očito je osobno neprijateljstvo prema crnogorskom premijeru Đukanoviću od strane nekih srbijanskih ministara i otvoreno nezadovoljstvo idejom crnogorske neovisnosti. Vlada još nije odlučno i pozitivno odgovorila na rezultate referenduma, a nije previše jasno da će biti sklona proces razlaza učiniti glatkim i prijateljskim. Đukanovićeva strategija je očita: on će učiniti sve što može da bi poboljšao svoj odnos s EU.
Ako srbijanska vlada zbog bilo kojeg razloga ne učini to isto, izgubit će ne samo referendum nego i velik dio svoje vjerodostojnosti u EU. To je nešto što si ne može priuštiti. Stanje još više komplicira Labusova ostavka i potreba da se promijeni Ustav i izaberu novi srbijanski ministri obrane i vanjskih poslova, što će povećati frikcije između sadašnjih koalicijskih partnera.
Budući status Kosova zapravo je odlučen prije nekog vremena i crnogorski referendum će imati malen ili nikakav direktan utjecaj na njega. No, nema sumnje da je crnogorska neovisnost povećala očekivanja i smanjila razinu strpljivosti kosovskih Albanaca u očekivanju datuma za njihovu vlastitu neovisnost. Sjedinjene Države već vrše pritisak da se odluka donese ove godine, a crnogorski referendum samo će ojačati taj stav.
William Montgomery