Tomislav Sokol jedan je od novih HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu. Odlučio je da će mu prioritet u mandatu biti pitanja vezana za zdravlje, što mu je i uža specijalizacija. U godini koju je obilježila pandemija, koja je bila najveći izazov za EU u povijesti, ovo područje se pokazalo kao ključno u djelovanju EU.
Koliko su mjere uvedene zbog korone utjecale na vaš rad kao zastupnika? Radite li više iz Hrvatske ili uspijevate sudjelovati na sastancima u Bruxellesu?
- Više aktivnosti odvijalo se online, a manje u neposrednom kontaktu te sam više boravio u Hrvatskoj, ali kvaliteta i opseg rada nisu se promijenili, čak smo u nekim područjima radili više i intenzivnije. Od ožujka sam organizirao četiri konferencije na temu zdravstvo i jednu vezanu za razvoj pametnih sela, a sudjelovao sam na čak njih 22. Postavio sam Europskoj komisiji 31 pitanje, imao osam govora u Parlamentu, sudjelovao na 34 sjednice odbora te počeo rad na četiri izvješća i mišljenja.
U tom razdoblju imenovan sam potpredsjednikom međugrupe RUMRA & smart villages. Samostalno i zajedno s kolegama iz Kluba zastupnika EPP-a podnio sam ukupno 169 amandmana na razini odbora te jedan iznimno važan za Hrvatsku tijekom plenarne sjednice, kad smo intervenirali amandmanom u konačan tekst Rezolucije kako bismo osigurali da poziv za dovršetak schengenskog područja ne bude izostavljen iz konačnog teksta.
Vi ste u okviru programa "EU za zdravlje" najavili uspostavu zdravstvenih centara izvrsnosti i poboljšanje prava pacijenata u Hrvatskoj i EU. Što to konkretno znači za običnoga građanina u Hrvatskoj?
- Hrvatski građani moraju imati jednak pristup zdravstvenim uslugama i kvalitetnim programima prevencije i ranog otkrivanja karcinoma kao i građani najrazvijenijih zemalja i na tome radim od prvog dana mandata. Pregovarači Europskog parlamenta i Vijeća EU postigli su sporazum o aktivnostima koje će se financirati sa 5,1 milijardi eura, što je deset puta veći iznos nego što je bio predviđen prethodnim višegodišnjim financijskim okvirom. Od početka svog mandata tražim pojačano financiranje zdravstvene infrastrukture, ponajprije putem kohezijske politike kojom bi se omogućila uspostava medicinskih centara izvrsnosti na razini Europe.
Zadovoljan sam što su usvojeni moji amandmani na Uredbu REACT-EU kojima će se iznos od 47,5 milijardi eura moći koristiti za gradnju i razvoj centara izvrsnosti u cijeloj Uniji. To znači da bi pojedine ustanove koje su već vrhunske u pojedinoj vrsti zahvata postale centri u kojima bi se takvo liječenje pružalo građanima iz cijele EU. Primjerice, Zagreb je u europskom vrhu po transplantacijama organa, osobito jetre, i one bi se mogle u Zagrebu obavljati za građane cijele EU, uz dodatnu koncentraciju financijskih sredstava te edukaciju i mobilizaciju medicinskog osoblja za tu svrhu. Istodobno, hrvatski građani mogli bi u drugim centrima izvrsnosti u toj budućoj razgranatoj mreži diljem Europe dobiti najvišu razinu medicinske usluge.
Direktiva o prekograničnim zdravstvenim uslugama, kojom se građani iz jedne države mogu liječiti u drugoj, postoji već dugo, ali se u slučaju Hrvatske mnogi žale da od HZZO-a ne mogu dobiti potvrdu za takve usluge vani. Što se sada mijenja i kako osigurati da hrvatski građani ta prava lakše koriste?
- U ime Kluba zastupnika EPP-a vodio sam višemjesečne pregovore o izvješću na temu budućnosti slobode pružanja usluga s drugim političkim grupacijama. Naime, postoji nesklad između prakse Europskog suda i odredbi Direktive o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, pri čemu Direktiva stvara dodatne teškoće u prekograničnom pružanju zdravstvenih usluga. Nakon što sam postigao da Parlament zauzme jasno stajalište u pravnom dijelu, lakše ćemo osigurati našim pacijentima prekograničnu zdravstvenu skrb kad ona bude potrebna.
Cijelu stvar dodatno komplicira činjenica da, uz Direktivu, postoji i Uredba 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti na temelju koje se može ostvariti pravo na liječenje u drugoj državi članici EU, ali pod različitim uvjetima u odnosu na Direktivu. Prema Uredbi, pacijenti imaju pravo na liječenje pod istim uvjetima kao pacijenti osigurani u državi liječenja, što znači da ne moraju plaćati participaciju ako je ne moraju plaćati ni osiguranici u državi u kojoj se provodi liječenje, ali moraju uvijek prethodno tražiti odobrenje vlastitog socijalnog osiguranja za pokrivanje troškova. Prema Direktivi, prekogranična zdravstvena skrb funkcionira tako da pacijent iz vlastitog džepa plaća liječenje koje mu nije dostupno u Hrvatskoj, a zatim traži refundaciju od HZZO-a.
Također, u primjeni Direktive, pacijenti u određenim situacijama mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu i bez prethodnog odobrenja HZZO-a. Mnogo je tu problema, od samih komplikacija takvog dvostrukog sustava, do činjenice da ovo pravo sebi mogu priuštiti uglavnom bogatiji i informiraniji. Aktivno radim i na postavljanju temelja za osnivanje posebnog fonda kojim bi se građanima plaćala prekogranična zdravstvena skrb unaprijed.
Zdravstvo je ove godine bilo glavna tema zbog koronakrize. Što se mijenja na razini EU jer zdravstvo je i dalje nadležnost država članica?
- Europska unija ne smije dopustiti da postoje razlike u liječenju između Njemačke, Danske ili Hrvatske, kakvima svjedočimo danas, a ako se u pandemiji dogodilo išta dobro, to je promjena stajališta EU prema zajedničkom pristupu zdravstvu. EU koordinirala je svoj odgovor na pandemiju, a osobno sam sudjelovao u pripremi Rezolucije o koordiniranom djelovanju država članica u suzbijanju pandemije. Također, među prvima u Europskom parlamentu pokrenuo sam inicijativu koja je rezultirala izglasavanjem Izvješća o nestašici lijekova. Predložili smo mjere za vraćanje proizvodnje lijekova u EU, uspostavu pričuve za lijekove od strateškog značenja, zajedničku europsku javnu nabavu lijekova i poboljšan sustav dojave nestašice lijekova
Što Hrvatska mora učiniti da raspolaže financijskim instrumentima na području zdravstva i borbe protiv raka?
- Hrvatska mora iskoristiti značajan dio od 24,2 milijarde eura koje će imati na raspolaganju iz proračuna Europske unije za unaprjeđenje zdravstvenih usluga i zdravstvene infrastrukture. Ovdje se ponajviše referiram na sredstva kohezijske politike koja treba iskoristiti u sinergiji s programom Obzor Europa i EU za zdravlje. Važno je sredstva usmjeriti prema ostvarivanju 143 cilja te 302 mjere spomenutog Nacionalnog strateškog okvira protiv raka do 2030. s ciljem poboljšanja zdravlja građana tijekom cijeloga života.