Za čovjeka koji je nedavno cijelo poslijepodne proveo u pucnjavi i borbi, predsjednik Gvineje Bisau, Umaro Embaló, djelovao je izuzetno smireno. Nekoliko sati nakon što su napadači zasuli njegove urede projektilima iz bazuka, došao je na tiskovnu konferenciju u besprijekorno ispeglanoj košulji kako bi uvjerio svoj narod da je pokušaj puča propao.
"Pet sati su nas napadali teškim oružjem", rekao je. "Ali naše su snage sigurnosti uspjele zaustaviti ovo zlo", dodao je, kako prenosi The Telegraph.
Manje umirujuće je, pak, nepoznanica u vezi toga što je točno bilo to "zlo". Je li to bila zavjera odmetnute vojne frakcije ili suparničkog političara, kao što su mnogi sumnjali? Ili je to - kako je sam Embaló izjavio - djelo "mafije", kokainskog kartela iz Južne Amerike koji Gvineju Bisau koristi kao svoje krijumčarsko središte?
'Kokainski državni udar'
Ideja da bi narkobosovi mogli ubiti izabranog šefa države mogla bi zvučati kao prenapuhan scenarij. Ipak, u Gvineji Bisau to ne bi bilo pretjerano pomisliti - 2009. godine ubijen je jedan od Embalóovih prethodnika, Nino Vieira, a smatra se da je ubojstvo posljedica sukoba s kartelima koji su financirali njegov režim.
Ono što još više zabrinjava, prošlotjedni pokušaj "kokainskog državnog udara" samo je posljednji u nizu udaraca stabilnosti Zapadne Afrike, budući da su tri druge tamošnje vlade svrgnute u proteklih 18 mjeseci.
Tjedan dana prije napada na Embalóa, vojni časnici u Burkini Faso svrgnuli su predsjednika Rocha Kaborea, okrivljujući ga da nije uspio zaustaviti islamističke militante koji su zauzeli regiju Sahel. Nezadovoljstvo zbog izostanka napretka protiv islamista također je izazvalo državni udar protiv predsjednika Malija, Ibrahima Keite, u kolovozu 2020. godine te pokušaj puča u Nigeru u ožujku 2021.
Čad, jedna od država u regiji Sahel, također je pod vojnom vlašću od prošlog svibnja, nakon što je njezin 30-godišnji predsjednik Idriss Deby poginuo tijekom borbi s protuvladinim pobunjenicima na sjeveru zemlje.
U listopadu prošle godine došlo je do državnog udara u Gvineji, južnom susjedu Gvineje Bisau, gdje je predsjednika Alpha Condea - nekadašnjeg štićenika bivšega britanskog premijera Tonyja Blaira - svrgnuo zapovjednik specijalnih snaga.
Diplomati strahuju kako Zapadna Afrika riskira da se vrati u svoje burne 'hladnoratovske' dane, kada je bila poznata kao "pojas puča" jer su civilni vladari često bili svrgavani.
'Ubojice je financirala narkomafija'
Predsjednik Embaló je za dlaku izbjegao tu sudbinu ranije ovog mjeseca, nakon što su njegovi stražari odbili napadače koji su izveli napad tijekom sastanka vlade. "To su bili ubojice koje je financirala narkomafija", rekao je Embaló nakon toga. "Žele spriječiti moju borbu protiv međunarodne trgovine drogom".
Prošlog tjedna Embaló je imenovao trojicu muškaraca, koji su prethodno bili u zatvoru u SAD-u zbog trgovine drogom, kao one koji stoje iza pokušaja državnog udara. Bivši mornarički admiral Bubo Na Tchuto i dvojica pomoćnika uhićeni su u operaciji DEA-e, američke agencije za suzbijanje trgovine drogom, na jahti kraj obale Gvineje Bisau 2013. godine, nakon što su pristali sudjelovati u krijumčarenju tona kokaina u Europu.
Embaló je rekao kako je Tchuto orkestrirao ovomjesečni pokušaj puča iz obližnje vojne baze te da su njegova dva pomoćnika izravno sudjelovala u napadu.
"Tijekom puča, vidim ih svojim očima", dodao je. "Žele provesti državni udar i ubiti mene, premijera i cijelu vladu".
Tchuto nije komentirao predsjednikove navode, iako je optužen za umiješanost u prošle pokušaje državnog udara. Međutim, neki analitičari nagađaju da je predsjednik možda sam organizirao pokušaj državnog udara kako bi privukao međunarodnu zaštitu.
"Ono što se čini jasnim jest to da je napad nekako povezan s krijumčarenjem kokaina - bilo da su ga počinili oni koji su uključeni u krijumčarenje kokaina, bilo da su bili korisni u pozicioniranju administracije prema promatračima u inozemstvu", kaže Lucia Bird, direktorica organizacije Global Initiative Against Transnational Organised Crime za Zapadnu Afriku.
Gvineja Bisau najmanje briga regije
Ipak, trenutačno je Gvineja Bisau vjerojatno najmanja briga te regije. Zemlja ima samo 1,5 milijuna stanovnika, a pokušaji državnog udara stalna su sastojnica života - bilo ih je 17 od neovisnosti 1974. godine.
S druge strane, Gvineja je uživala u desetljeću relativnog mira pod Condeom, koji je nadmašio raniju podršku javnosti kandidaturom za treći mandat u dobi od 82 godine. Vojni vladar zemlje obećao je nove izbore, ali u međuvremenu Gvineja ostaje suspendirana od strane regionalnog moćnog bloka, Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS).
U posljednjem desetljeću, ECOWAS je primio pohvale zbog promicanja demokratske vladavine. Godine 2015., primjerice, pokušaj državnog udara u Burkini Faso zaustavljen je zahvaljujući tome što su regionalni čelnici odmah stigli u posredničku misiju. No, ovoga mjeseca, ECOWAS je upozorio da državni udari postaju 'zarazni', odnosno da se šire, dijelom zahvaljujući džihadističkom nasilju u kojem su ubijene tisuće ljudi diljem Sahela, a 1,5 milijuna ostali su bez domova.
"Pogoršanje sigurnosti u Burkini Faso i Maliju potaknulo je osjećaj da civilna vlada ne funkcionira i da bi vojska mogla bolje", rekao je Alex Vines, direktor afričkog programa instituta Chatham House. "Ovi državni udari imaju određenu podršku javnosti, no javnost gleda vojsku kroz ružičaste naočale".
Zapadne vojne obuke povećale snagu nacionalnih vojski
Također dodaje da su - ironično - zapadne vojne obuke u Sahelu povećale snagu nacionalnih vojski u usporedbi s drugim vladinim institucijama. Sigurnosne izazove zapadne Afrike dodatno kompliciraju plaćenici iz kontroverzne ruske skupine Wagner. Oni već rade za vojne vlasti u Maliju i navodno pregovaraju o ugovoru s novim pučistima u Burkini Faso.
Prošlog mjeseca Švedska se povukla iz radne skupine europskih specijalnih snaga u Maliju, odbijajući raditi s Wagnerom. Druge zemlje Europske unije imaju slične rezerve, što potencijalno ugrožava širu misiju borbe protiv džihadizma, koju u Sahelu predvode Francuzi. Mali je u međuvremenu optužio Europu za "kolonijalni" način razmišljanja kad pokušava izdavati naređenja svojim sigurnosnim partnerima.
"Mali sada ima opciju birati između Zapada ili Rusa, ali mislim da Rusi nisu dugoročno vjerodostojni partneri", kaže Vines. "Oni nude malo kada su posrijedi pitanja razvoja te su zapravo vrlo distancirani od tamošnjih pitanja, za razliku od Europljana, kojima se problem Sahela čini mnogo bližim".