Biskup u Hercegovini razlikuje migrante i tako se izravno protivi papi Franji

Matej evanđelist citira Kristovu eksplicitnu osudu: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!”

Papa Bergoglio se u božićnoj poruci Urbi et orbi spomenuo tih selilaca o kojima je Isus imao nešto reći: “Nepravda ih prisiljava prelaziti pustinje i mora koja se pretvaraju u groblja. Nepravda ih prisiljava trpjeti neizrecive oblike zlostavljanja, porobljavanja svake vrste i mučenja u nehumanim logorima.” I stoga zamolio: “Neka Bog omekša naša često kamena i samoživa srca i učini ih kanalima svoje ljubavi.” I još: “Preko naših slabih ruku, neka odjene one koji nemaju ništa za odjenuti, neka dâ kruha gladnima i izliječi bolesne.”

U susjednoj Hercegovini biskup ipak razlikuje Isusovu migraciju od današnjih: “Današnje migracije imaju drukčije socijalne oznake, masovne se pripremaju, imaju političku pozadinu te se poziva na mijenjanje struktura u državi i društvu.” Nije li bila politička odluka Heroda Velikoga da pobije, kako pišu evanđelisti, nevinu dječicu jer je dočuo da će jedan novorođen biti kralj (za Božićni koncert Scala je priredila Berliozov oratorij na tu temu)? Nije li kršćanstvo značilo mijenjanje struktura u državi i društvu? S druge strane, može li se ne vidjeti politički refleks podatka da su imigranti iz njegovih dijeceza u Hrvatskoj postali, na primjer, ministri državne imovine (ne bosanskohercegovačke, nego hrvatske) ili vanjskih poslova, ili gradonačelnik Zagreba?

Naravno, možemo i imigrante dijeliti na “naše” i “njihove”, možemo ih tretirati kao uljeze i ako su tu četiri stoljeća, možemo selektivno zaboraviti što su imigranti ili njihovi sinovi značili za hrvatsku kulturu kada ju je trebalo preporađati (Vraz, Gaj, Demeter, pa i Šenoa).

Ključno je pitanje pritom: što je pravedno? I o Božiću (kada smo, navodno, svi bolji), i inače?

Čitati o božićnom ručku u Karlovcu gdje su Hrvati ugostili obitelj prispjelu iz Sirije, dok su s njima zajedno isusovac i hodža - s jedne strane blaži dušu, ali s druge budi tugu: ne bi se o tome pisalo da je uobičajeno. Treba li zaboraviti da dobar dio imigranata napušta Afriku jer je sebična potrošnja energije na Sjeveru prouzročila ondje sušu i glad? Da smo ih od kuće otjerali mi, naše elektrane i naši klimatizatori?

Što nam govori primjer Angele Merkel koja je radije ugrozila svoj politički opstanak nego divljački zatvorila granice? Imamo li na umu da je i Recep Tayyip Erdoğan, političar koga je teško optužiti za dobrodušnost, našao u Turskoj skloništa za 3,7 milijuna izbjeglica iz Sirije i ine Azije (cijelu jednu Hrvatsku, molim lijepo), dok Matteo Salvini u članici G7 histerizira za nekoliko stotina?

Papa propovijeda svoje, svećenik je. Svećenici su, na primjer, i kardinal Konrad Krajewski i o. Tvrtko Barun, koji čine svoje - ali nemamo moralno pravo njihov čin uzeti kao alibi za svoje nečinjenje. Kao Evropa morali bismo hitno, zapravo jučer, osvojiti strategiju spram migracija koje nam dolaze, kad je nemamo za naše koji bježe. K vragu i Schengen, ako služi za to da budemo sebičniji i bezdušniji. Sretan vam Božić!