Nova europska poljoprivredna politika i što će ona značiti za Hrvatsku
Ugar je uobičajena agrotehnička praksa koja se koristi u sustavu plodoreda za plodnost tla, njegovog odmaranja od tretiranja kemijom, a kako bi mu se obnovile hranjive tvari.
Poljoprivrednici su objeručke su prihvatili poticajne mjere koje im se nude za očuvanje okoliša bez puno truda i rada, a ekološke mjere ne zadovaljavju ni velike farmere koji su u utrci za profitom puno uložili u proizvodnju hrane na jedan drugi način Luka Gerlanc / CROPIX
Zemlja na ugaru obradivo je poljoprivredno zemljište na kojem se ne proizvodi neka kultura niti napasa stoka, ali koje se održava u stanju pogodnom za ispašu ili obradu. Nakon što je Hrvatska ušla 2013. u EU površine pod ugarom sa 4981 hektarom do 2017. povećane su na 22.000 hektara. Potpora od 2200 kuna za odmaranje zemlje bila je privlačna za brojne vlasnike zemlje. Zemlja se odmara, a poticaji dolaze.
U promatranom razdoblju Hrvatska je bila članica EU koja je zabilježila najveći skok u ekološkoj proizvodnji. Tko god ima slobodne zemlje, već je posadio ekološke orahe, bademe ili lješnjake za koje je poticaj primamljivih oko 1000 eura po hektaru. Površine su u nekoliko godina prestigle 5000 hektara koliko ih ima pod jabukama i sada su čak 6697 hektara. I dok jabuka u dobrim godinama imamo dovoljno za domaće potrebe (oko 90.000 tona), oraha se komercijalno proizvede tek 400 tona, a kada ih je 2013. godine bilo pod 2978 hektara, proizvodnja je bila 902 tone. Oraha smo lani izvezli u vrijednosti 1,4 milijuna eura, a uvezli 4,2 milijuna da bismo ih imali dovoljno.
Ova dva primjera najbolja su ilustracija načina na koje su neki domaći poljoprivrednici shvatili poticajne europske mjere za ekološku proizvodnju i čuvanje održive poljoprivrede s naglaskom na smanjenje štetnih plinova uslijed klimatskih promjena.
Objeručke su prihvatili poticajne mjere koje im se nude za očuvanje okoliša bez puno truda i rada, a sada im se smiješi još izdašnija potpora jer to je novi smjer Zajedničke poljoprivredne politike EU (ZPP), koja bi trebala stupiti na snagu 2022. godine te obuhvatiti Programsko razdoblje do 2027. godine.
Već kada je najavljivan, taj novi ZPP dočekan je na nož u najrazvijenijim agrarnim zemljama čiji su poljoprivrednici nezadovoljni i u studenom su prosvjedovali u Njemačkoj i Francuskoj. ZPP Komisije Ursule von der Leyen poseban naglasak je stavio na ulogu koju poljoprivrednici imaju u borbi protiv klimatskih promjena i emisije štetnih plinova. Vodeću ulogu u reformi poljoprivrede na razini EU imat će inovacija, a putem programa Horizon Europe osigurat će se sredstva malim i srednjim poljoprivrednicima kako bi im se pomoglo da unaprijede svoje poslovanje.
No, to ne zadovoljava velike farmere koji su u utrci za profitom puno uložili u proizvodnju hrane na jedan drugi način, pa iako im sve češći ekstremni vremenski uvjeti oduzimaju čak 30 posto godišnjih prihoda, spremni su se i s tim rizikom nositi umjesto da odmaraju zemlju i “spašavaju planet”. Osobito ako joj je cijena po hektaru i do 50.000 eura (kod nas oko 5000), a proračun za ZPP u dijelu potpore za konkretnu proizvodnju je smanjen za 30 posto.