Ulična frakcija palestinskog Fataha, siromašni koji žele suživot, mogla bi biti ključ u provedbi Trumpovog plana za mir između Izraela i Palestinaca

Autor:

  • Aurelija Rosenzweig

02.02.2020.

TOPSHOT - WASHINGTON, DC - JANUARY 28: U.S. President Donald Trump and Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu participate in a joint statement in the East Room of the White House on January 28, 2020 in Washington, DC. The news conference was held to announce the Trump administration's plan to resolve the Israeli-Palestinian conflict. Sarah Silbiger/Getty Images/AFP (Photo by Sarah Silbiger / GETTY IMAGES NORTH AMERICA / AFP)
Sarah Silbiger / AFP

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu i američki predsjednik Donald Trump predstavljaju mirovni plan za izraelsko palestinski spor

Aurelija Rosenzweig, stanovnica Jeruzalema i novinarka, piše ovaj tekst samo za Euractiv.hr.

 

Još se uvijek nisu slegli dojmovi oko Trumpovog plana za Bliski istok, predstavljenog prošle srijede u Washingtonu, u prisustvu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i vođe opozicije Bennyja Gantza, koji su obojica prihvatili, čime je garantirano da eventualna smjena vlasti na proljeće neće promijeniti poziciju Izraela.

No, čini se da bi, nakon neuspješnih pokušaja Clintonove administracije da s Ichaakom Rabinom i Shimonom Peresom postignu dogovor s Yasserom Arafatom, a zatim i Obaminog tima koji je predvodio bivši državni tajnik John Kerry - plan koji predlažu Trump i njegov zet Jared Kushner bi zapravo mogao imati šansu.

Art of the Deal

Naime, nakon što su ponude s izraelske strane neslavno propale - Trump i Kushner su se odlučili prestati "ulagivati" Arapima i, prema vlastitim riječima, upotrijebiti pregovaračke metode poznate iz Trumpove knjige Art of The Deal.

Podsjetimo, izraelski premijer Ehud Barrack je 2000. palestinskom vođi Arafatu ponudio baš sve što je ovaj ikada trazio, uključujući i Jeruzalem, u zamjenu za mir i priznanje prava židovskoj drzavi na postojanje  - a na to mu je Arafat odgovorio pokrenuvši Drugu intifadu. Nakon Barracka, mir je 2008. pokušao sklopiti izraelski premijer Ehud Olmert - ponudivši palestinskom predsjedniku Mahmudu Abbasu cijelu Zapadnu obalu, Istočni Jeruzalem, i Gazu, te stavljanje Starog grada u Jeruzalemu pod medđunarodnu kontrolu, ali niti taj prijedlog nije prihvaćen.

Politički - Trumpov je mirovni plan zapravo vraćanje na Rabinov i Peresov plan koji je podržavao Bill Clinton, s malim teritorijalnim dodacima oko Gaze. Židovska naselja na Zapadnoj obali prelaze u ruke Izraela, no učinjeni su ustupci s teritorijem kod granice s Egiptom, čime se Palestincima nudi više nego su im pod patronatom Clintona nudili Peres i Rabin. Kao i tada - Izrael bi zadržao strateški važno područje doline Jordana, kao i Golan koji je već anektiran prije nekoliko mjeseci.

Zbog rascjepkanosti teritorija i potpune okruženosti svih teritorija granicom s Izraelom, palestinska bi država  ovisila o dobrim odnosima sa svojim jedinim susjedom, slično kao što i sad ovisi vezano uz isplatu prihoda od poreza i uvoznih taksi, koje za Palestinsku autonomiju sada prikuplja Izrael, i to koristi kao argument za političku trgovinu, naprimjer za prestanak financiranja terorista.

Eskalacija nasilja?

Nasilje i teror civila okončani su tek gradnjom zida koji razdvaja Izrael od Zapadne obale, i postavljanjem checkpointova za prelazak s jednog na drugi teritorij, čime jest onemogućen slobodan protok ljudi što ljevica kritizira - ali zato je zid ispunio svoju svrhu: prekinut je teror civila eksplozijama autobusa, restorana i noćnih klubova, zbog čega je i sada minimalna mogućnost nasilja nad civilima vezano uz neslaganje s prijedlozima iz Trumpovog plana.

Dakle, teroristi unutar Izraela više ne mogu djelovati otvoreno - jer pred sobom imaju zid, ali mogu početi napadi na izraelska naselja na Zapadnoj obali.

Za napade unutar Izraela - ćelije Arapa unutar Izraela bombe mogu raditi samo "u podrumu" i riskirati da ih netko prijavi unutarnjoj sigurnosti Shabaku, a Shabak ima puno agenata po izbjegličkim kampovima, "nemirnim" jeruzalemskim četvrtima poput Silwana (Davidovog grada) i Bet Hanine, te "ekstremističkim" mjestima i gradovima poput Um El Fahma. Za one koje zanima taj svijet - vrlo ga vjerno prikazuje tv serija Fauda. 

Malo je vjerojatno da će Palestinci početi ispucavati rakete po Tel Avivu i Jeruzalemu, jer bi tada izraelska vojska ušla u palestinske gradove i Abasa "za uši" izvukla van.

Eventualno bi Hamas mogao ispucati ono što još imaju u Gazi, jer je Islamski džihad raketirajući Tel Aviv u listopadu 2019. potrošio svoje zalihe raketa i vjerojatno ih još nije obnovio.

Taj bi scenarij zapravo možda pogodovao Trumpu, koji traži potpunu demilitarizaciju Gaze - jer bi to mogla biti "dobra isprika" nekome da uđe u Gazu i to provede - no još nije jasno tko bi to trebao provesti: Izrael,  američki marinci ili netko treći?

50 milijardi dolara za "fayyadizam"

Pedeset milijardi dolara koje Trump daje Palestinskoj autonomiji da u naredne četiri godine uspostavi ekonomske i institucije države "i prestane ovisiti o pomoći raznih organizacija" sliči na ono sto su Barack Obama i Kerry predlagali kao "fayyadizam" - po biznismenu i bivšem premijeru Palestinske autonomije Salamu Fayyadu kojeg je predsjednik Abbas smijenio 2012.

Naime, nedostatak "de facto države" je, kako se čini, bio glavni razlog za propast sporazuma iz Osla: najveća greška Rabina i Peresa je bila što nisu tražili da se palestinski vođe obvežu da će uvesti slobodne medije, nezavisno sudstvo i transparentnu vlast... Nego su rekli "to nije naš problem" - zbog čega je Palestinska autonomija dobila već trideset godina ultranacionalističke kleptokracije. Da se tada inzistiralo na tim političkim aspektima - možda bi Palestinska država već odavno postojala.

Doduše, Trumpov plan potpuno ignorira politički dio i ne bavi se simbolima, a trgovanje simbolima je bilo predmet svih dosadasnjih pregovora i na tome su pukli.

Umjesto toga, američki predsjednik kaže da neće da Palestina živi od milodara, što svakako ne odgovara sadašnjim političarima iz Fataha i Hamasa čije se vodstvo na račun toga osobno bogati - sjetimo se samo Arafatove udovice Suhe koja u Parizu luksuzno živi zahvaljujući preizdašnim bankovnim računima svog muža koje je naslijedila, a povrh toga još prima Arafatovu penziju iz Palestinske autonomije - koja se financira donacijama što ih između ostalih šalju Europljani. Slična je situacija i u Gazi gdje postoji građanska inicijativa protiv koruptivne vlasti Hamasa, ali bez rezultata jer Hamas ima oružje, a pridružio im se i Islamski džihad. Oni koji prate regiju svojedobno su bili zabavljeni modelom koji je izračunao da se vođe Hamasa bogate 50 tisuća dolara na sat.

Ukratko - Trump će vjerojatno ići na to da uspostavi neku vrst tehnokratske vlasti koja nije nacionalistička, nasilna i korumpirana.

Nova lica Palestine

Stoga je "Obamin adut" Salam Fayyad i sad jedan od političara iz seta koji će američka administracija zacijelo podržavati, s obzirom da Plan predviđa 50 milijardi dolara za izgradnju ekonomije i institucija države, nakon čega je zatim jednostavno samo proglasiti državu, baš kako su svojedobno Ben Gurion i Weitzman gradili Izrael: slijedeći filozofiju "para - para" ("kravu po kravu") - kroz pedeset su godina gradili ekonomiju i institucije poput sveučilista, simfonije, akademije - i onda samo proglasili državu koja je de facto već postojala.

Program Fayyadove stranke Treći put je bio razdvajanje institucija vlasti i uspostavljanje normalne ekonomije, te reforma policije i sigurnosnih službi jer su funkcionirale kao "privatni batinaši" vlastodržaca, čime se zamjerio mnogim moćnim Palestincima i zato je, kao velika nada te generacije, smijenjen s vlasti. Njegova se izjava o tome da se "niti država Izraelaca niti država Palestinaca ne stvaraju deklaracijom, nego su nešto što polako raste i onda naprosto postane realnost" ideološki sasvim poklapa s namjerama koje su u planu za Bliski istok izrazili Trump i Kushner.

Još jedan političar kojeg bi Trump mogao sponzorirati je mladi biznismen na marginama politike Ashraf Al Jabari, bivši član tajne službe Palestinske autonomije te brat bivšeg gradonačelnika Hebrona, koji je sudjelovao u konferenciji o mirovnom procesu u Bahreinu prošloga ljeta, a kaže da se u palestinski dio Hebrona ne može vratiti jer je zbog toga protiv njega podignuta optužnica za "izdaju".

Al Jabari je prije pola godine osnovao svoju "Reformsku stranku" i čini se da mu pogoduje ponovo jasno izrečen stav o tome da je Hamas ilegalna organizacija.

To znači da se Abasov Fatah ne može ujediniti s Hamasom, što su bili najavili palestinski mediji, bez da i sam postane ilegalan u očima tvoraca novog mirovnog plana, i tako obje te stranke "palestinskog duopola" eliminira s legitimne poltičke scene.

Al Jabariju, koji tvrdi da je optužba za izdaju konspiracija vodstva Palestinske autonomije protiv njega - takav bi razvoj događaja širom otvorio vrata za ulazak na palestinsku političku scenu. "Mlad i lud" čovjek iz Hebrona bi se mogao znati nositi sa situacijom da je "Trumpov čovjek u Hebronu", pa bi Trump i Kushner doista mogli najdirektnije stati iza njega.

Treća osoba koju bi Trump mogao podržati nije političar, vec palestinski biznismen Bashar Masri, koji je izgradio prvi palestinski novosagrađeni grad još od doba Saladina.

"Palestinski Tel Aviv"

Masrijev Rawabi City je zamišljen kao grad za mlade, obrazovane Palestince koji rade u hitechu i žele živjeti u modernim stanovima, imati obrazovne institucije i "noćni život", amfiteatar za kulturna događanja, pun je kancelarija i ima korzo načičkan kafićima koji podsjeća na "tel-avivsku hitech štajgu" odnosno kako to lokalci zovu "bica" što znači "močvara". Dakle - bio bi to palestinski al pari "hitech bubbleu" u centralnom dijelu Izraela.

U grad su investirali i mnogi Izraelci i Židovi iz svijeta - kao nadu da se za Palestince može uspostaviti neki normalan život pa da se počnu baviti normalnim stvarima umjesto ubijanjem. I venture capital fondovi i ljudi iz hitecha su aktivni u nastojanju da pomognu uspostavu hitech scenu u Palestinskoj autonomiji.

Sam Masri nema želje biti političar, ali bi mogao tjerati biznis i širiti ekonomiju, i eventualno biti ministar financija u nekoj budućoj palestinskoj vladi. 

Dakle, na uspostavi institucija palestinske države bi mogla surađivati sva trojica ili dvojica iz ovog seta.

No, ukoliko ne dođe do ujedinjenja Fataha i Hamasa (i time prelaska Fataha u ilegalu) - u izgradnji institucija palestinske države bi mogla sudjelovati i Fatahova "ulična frakcija" koja je vodila prvu intifadu. Naime "elitna frakcija", koju čine PLO-ovci iz Tunisa koji su u Izrael došli nakon potpisivanja sporazuma iz Osla, predstavlja izbjeglice i nema što izgubiti ako ne prihvati mirovni plan, dok tzv. "ulična", "lokalna frakcija", može izgubiti kuće i poslovne odnose koje imaju pa i s Izraelcima. Zato s tim "lokalnim PLO-ovcima" iz Fataha ima šanse za politički dogovor: da bi se njih zadovoljilo ne mora se inzistirati na "uništenju Države Izrael i izbacivanju svih Židova s tog prostora" .

Šansa s njima nije velika, ali je veća od nule, jer "elitna frakcija" (pokojni Arafat, Abbas) živi od korupcije i statusa quo, i stoga im se sadašnja situacija jako isplati: zadnje što žele je transparentna vlast, nezavisno sudstvo i sloboda medija - između ostaloga jer bi ih tada ljudi vjerojatno linčovali ili bi morali pobjeći iz zemlje.

Jedan od najprominentnijih predstavnika "ulične frakcije" Fataha Marwan Bargouti je trenutno u zatvoru gdje služi pet doživotnih kazni za ubojstva u prvoj i drugoj Intifadi, ali još uvijek ima veliki utjecaj u Fatahu, i možda bi se i osobno mogao uključiti u provedbu Trumpovog plana ukoliko bude pomilovan, oko čega se već angažiraju razni prominentni Palestinci i europarlamentarci.

S obzirom da su Trumpov plan, uz Veliku Britaniju, Egipat, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar i Saudijsku Arabiju podržale i utjecajne europske zemlje Francuska i Njemačka, možda je i ta opcija otvorena - da i "lokalna" frakcija Fataha postane partner za provedbu Trumpovog mirovnog plana.

Protiv Trumpovog plana su se za sad, osim trenutnog palestinskog vodstva, izjasnile Turska, Jordan, Iran i Jemen. No kako je predsjednik Abbas već 15 godina na vlasti i tako debelo premašio svoj četverogodišnji mandat, za očekivati je da će početi politički pritisci da se u Palestinskoj autonomiji održe demokratski izbori koji bi mogli promijeniti lice i stil njihovih predstavnika u pregovorima za mir na Bliskom istoku.

No, to se može dogoditi samo ako se apriori diskvalificiraju terorističke organizacije poput Hamasa, Fataha koji je u sebe usisao "marksisticke teroriste" PFLP i Islamskog džihada.

Kako "kritična masa" kvalitetnih ljudi na Palestinskoj strani postoji - čini se da je sad pravi trenutak za to.