Izraelski premijer Benjamin Netanyahu i američki predsjednik Donald Trump predstavljaju mirovni plan za izraelsko palestinski spor Sarah Silbiger / AFP
Još se uvijek nisu slegli dojmovi oko Trumpovog plana za Bliski istok, predstavljenog prošle srijede u Washingtonu, u prisustvu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i vođe opozicije Bennyja Gantza, koji su obojica prihvatili, čime je garantirano da eventualna smjena vlasti na proljeće neće promijeniti poziciju Izraela.
No, čini se da bi, nakon neuspješnih pokušaja Clintonove administracije da s Ichaakom Rabinom i Shimonom Peresom postignu dogovor s Yasserom Arafatom, a zatim i Obaminog tima koji je predvodio bivši državni tajnik John Kerry - plan koji predlažu Trump i njegov zet Jared Kushner bi zapravo mogao imati šansu.
Art of the Deal
Naime, nakon što su ponude s izraelske strane neslavno propale - Trump i Kushner su se odlučili prestati "ulagivati" Arapima i, prema vlastitim riječima, upotrijebiti pregovaračke metode poznate iz Trumpove knjige Art of The Deal.
Podsjetimo, izraelski premijer Ehud Barrack je 2000. palestinskom vođi Arafatu ponudio baš sve što je ovaj ikada trazio, uključujući i Jeruzalem, u zamjenu za mir i priznanje prava židovskoj drzavi na postojanje - a na to mu je Arafat odgovorio pokrenuvši Drugu intifadu. Nakon Barracka, mir je 2008. pokušao sklopiti izraelski premijer Ehud Olmert - ponudivši palestinskom predsjedniku Mahmudu Abbasu cijelu Zapadnu obalu, Istočni Jeruzalem, i Gazu, te stavljanje Starog grada u Jeruzalemu pod medđunarodnu kontrolu, ali niti taj prijedlog nije prihvaćen.
Politički - Trumpov je mirovni plan zapravo vraćanje na Rabinov i Peresov plan koji je podržavao Bill Clinton, s malim teritorijalnim dodacima oko Gaze. Židovska naselja na Zapadnoj obali prelaze u ruke Izraela, no učinjeni su ustupci s teritorijem kod granice s Egiptom, čime se Palestincima nudi više nego su im pod patronatom Clintona nudili Peres i Rabin. Kao i tada - Izrael bi zadržao strateški važno područje doline Jordana, kao i Golan koji je već anektiran prije nekoliko mjeseci.
Zbog rascjepkanosti teritorija i potpune okruženosti svih teritorija granicom s Izraelom, palestinska bi država ovisila o dobrim odnosima sa svojim jedinim susjedom, slično kao što i sad ovisi vezano uz isplatu prihoda od poreza i uvoznih taksi, koje za Palestinsku autonomiju sada prikuplja Izrael, i to koristi kao argument za političku trgovinu, naprimjer za prestanak financiranja terorista.
Eskalacija nasilja?
Nasilje i teror civila okončani su tek gradnjom zida koji razdvaja Izrael od Zapadne obale, i postavljanjem checkpointova za prelazak s jednog na drugi teritorij, čime jest onemogućen slobodan protok ljudi što ljevica kritizira - ali zato je zid ispunio svoju svrhu: prekinut je teror civila eksplozijama autobusa, restorana i noćnih klubova, zbog čega je i sada minimalna mogućnost nasilja nad civilima vezano uz neslaganje s prijedlozima iz Trumpovog plana.
Dakle, teroristi unutar Izraela više ne mogu djelovati otvoreno - jer pred sobom imaju zid, ali mogu početi napadi na izraelska naselja na Zapadnoj obali.
Za napade unutar Izraela - ćelije Arapa unutar Izraela bombe mogu raditi samo "u podrumu" i riskirati da ih netko prijavi unutarnjoj sigurnosti Shabaku, a Shabak ima puno agenata po izbjegličkim kampovima, "nemirnim" jeruzalemskim četvrtima poput Silwana (Davidovog grada) i Bet Hanine, te "ekstremističkim" mjestima i gradovima poput Um El Fahma. Za one koje zanima taj svijet - vrlo ga vjerno prikazuje tv serija Fauda.