U njegovom govoru nije bilo iznenađenja. Držao se najavljenog: nećemo smanjivati standarde, ali nećemo tjerati EU da prihvati naše standarde u sektorima gdje su viši nego oni koje ima EU. Dakle, EU ne može očekivati da će Ujedinjena Kraljevina prihvatiti pritisak da prihvati standarde na područjima gdje su u Uniji viši nego na Otoku.
Johnson smatra kako Britanija nije izgubila išta izlaskom iz EU, da pred njom stoji cijeli Commonwealth s kojim se mogu graditi novi trgovinski odnosi, da su tu i stari, zanemareni partneri poput Novog Zelanda i Australije.
Dodao je i kako Kraljevina mora početi koristiti svoje mišiće kako bi počela pregovarati sporazume o slobodnoj trgovini. A to nije radila desetljećima. Johnson je rekao kako Ujedinjena Kraljevina nije imala pravo definirati svoju politiku pa sada Novi Zeland izvozi više janjetine u Kinu nego London iako je Wales bliži Kini. Johnson je naveo kako “jedna petina izvoza s Otoka ide u SAD”.
Zanemarujući da polovica izvoza ide na Kontinent.
Kad je riječ o ribarstvu, koje će biti jedno od ključnih pitanja u pregovorima, britanski je premijer bio više nego jasan: “Mi želimo sporazum, ali EU mora respektirati činjenicu da je Ujedinjena Kraljevina neovisna obalna zemlja koja sama kontrolira svoje vode”. Poruka je više nego jasna: britanske vode ostaju zatvorene za europske ribare. Što će izazvati vrlo negativne reakcije iz zemalja koje su ondje ribarile, a to su Francuska pa Španjolska i Portugal. Johnson planira svake godine pregovore o kvotama za ribarenje unutar britanskih voda koje će se bazirati na “posljednjim znanstvenim podacima” te uzimajući u obzir da su “britanske vode za britanske ribarske brodove”.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?