
Reforme koje je predsjednik Emmanuel Macron poduzeo na samome početku svog mandata, tri godine poslije rezultirale su pozitivnim šokom za francusku ekonomiju.
U trećem kvartalu, gospodarstvo je poraslo 0,3 posto više nego što je bilo planirano, a ključ uspjeha u tom je periodu bio porast domaće potražnje. Francuska nastavlja privlačiti sve više stranih investicija, dok postojeće kompanije ulažu jednakim tempom zato što Francusku smatraju manje eksponiranom fluktuacijama globalnog tržišta od poduzeća u susjednoj Njemačkoj.
Dobro tempirane porezne olakšice za korporacije, smanjenje ovisnosti o izvozu i temeljita reforma Zakona o radu koja je rezultirala rekordnim porastom zaposlenosti, bili su uspješan recept za gospodarski oporavak Francuske.
Istovremeno, Njemačka polako, ali sigurno tone u recesiju.
No, iako je francusko gospodarstvo uskrsnulo, još uvijek treba dostići ekonomiju svog prvog susjeda na istoku. Najveći problem Francuske i dalje je glomazni državni aparat i javna potrošnja zbog koje je javni dug Francuske dostigao gotovo 100 posto BDP-a države. Također, unatoč tome što nezaposlenost pada rapidnom brzinom, u Njemačkoj i dalje pada osjetno većom stopom. Elizejska palača ističe da je zbog reforme Zakona o radu došlo do širenja kvalitetnijih i bolje plaćenih radnih mjesta, a da poslodavci svojim zaposlenicima češće daju stabilne i trajne ugovore, što drastično unaprjeđuje kvalitetu poslovnog ozračja cijele države.
Buđenje francuske ekonomije i preuzimanje vodstva u Europskoj uniji moglo bi imati šire posljedice, osobito ako se u obzir uzme činjenica da Macron vrlo otvoreno lobira za svoje interese na pozornici EU. Aktivnija industrijska politika, jačanje konkurentnosti u odnosu na Kinu i SAD te suradnja između država članica, samo su neki od prohtjeva, po svemu sudeći, budućeg lidera Europe. Sjeverna Makedonija i Albanija mogle bi biti kolateralne žrtve vrlo jasnog cilja sve moćnijeg Macrona.
- Ništa nas neće omesti na putu prema gospodarskoj transformaciji države – izjavio je francuski ministar financija Bruno Le Maire, a s obzirom na to da Macron ima još dvije godine prvog predsjedničkog mandata, djeluje kao da je tek počeo.
Komentari
0