Globalne krize često otvaraju put velikim reformama. Sporazumi kojima su uređeni monetarni sustav i svjetska trgovina doneseni su nakon Drugog svjetskog rata, a glavne značajke trenutačnog sustava poreza na dobit definirane prije stotinu godina. Danas su posljedice krize uzrokovane bolešću Covid-19 stvorile nove prilike za reformu tog sustava.
Troškovi rješavanja krize i obnove gospodarstva iznosit će bilijune eura. Svatko će morati platiti svoj dio, a posebno korporacije koje su imale goleme koristi od ubrzane digitalne transformacije potaknute mjerama zabrane kretanja. Isto je neophodno i za druge reforme i ulaganja povezane s klimatskom tranzicijom.
No, sam učinak krize ne bi bio dovoljan za pokretanje reforme globalnog oporezivanja bez stajališta koje su zauzele Sjedinjene Američke Države. Odlučan i konstruktivan angažman Washingtona, koji je pokazala Janet Yellen na sastanku čelnika zemalja G7 u Londonu i na drugim virtualno održanim sastancima u posljednjih nekoliko mjeseci, bio je pravo osvježenje nakon opstrukcije koju je vršila Trumpova administracija. To je bio nedvosmislen i dobrodošao znak povratka Sjedinjenih Američkih Država multilateralizmu.
Zemlje skupine G7 dogovorile su se o raspodjeli prava oporezivanja najvećih i najprofitabilnijih multinacionalnih kompanija u svijetu. One će plaćati porez u zemljama u kojima ostvaruju dobit, a ne u zemlji u kojoj je smješteno formalno sjedište. Skupina G7 složila se da bi zemlje trebale moći oporezivati najmanje 20 posto dobiti (kad je profitna marža veća od 10 posto) koju te kompanije ostvaruju od poslovanja na njihovu državnom području. Kad je riječ o minimalnom globalnom porezu, postignut je dogovor o efektivnoj stopi od najmanje 15 posto, a definira se pojedinačno u svakoj zemlji. Skupina G7 naglasila je i da bi se dogovor o obama stupovima trebao postići usporedno te se obvezala da će to ostvariti na sljedećem sastanku ministara financija skupine G20 i guvernera središnjih banaka, koji se održava u Veneciji 9. i 10. srpnja.
Utvrđen je i glavni izvor transatlantskog razdora: budućnost poreza na digitalne usluge koji su posljednjih godina uvedeni u brojnim europskim zemljama. Mora postojati „odgovarajuća koordinacija” između primjene novih međunarodnih poreznih pravila i ukidanja tih poreza te drugih relevantnih sličnih mjera za sva trgovačka društva.
Skupinu G7 čine bogate demokracije, a u njezinu radu sudjeluje i Europska unija. Kulturno je različita, ali – posebno u trenutačnoj situaciji – dijeli ista mišljenja o ključnim pitanjima. Naravno, imamo još mnogo posla kako bismo konsenzus postignut u okviru skupine G7 proširili na širu međunarodnu zajednicu. Svjestan sam da su neki, posebno u Europi, i dalje oprezni zbog tih promjena. Ipak, ako nas je prošla godina nečemu naučila, onda je to da se samo udruživanjem i osmišljavanjem zajedničkih rješenja možemo suočiti s izvanrednim izazovima našeg doba.
Štoviše, i brojne druge zemlje skupine G20 imale bi koristi od pravednije raspodjele prava oporezivanja. Stoga sam optimističan da će to zajedničko stajalište skupine G7 biti snažan poticaj za sljedeću fazu rasprava u sveobuhvatnijem Uključivom okviru OECD-a i skupine G20, koji okuplja 139 jurisdikcija.
Europa i svijet odlučni su u namjeri bolje rekonstrukcije naših gospodarstava i imamo priliku napraviti isto u području međunarodnog oporezivanja, vođeni načelima pravednosti i održivosti. Pozitivan rezultat tog procesa bio bi prilagodba raspodjele prava oporezivanja suvremenom svijetu. To bi naznačilo kraj globalne trke prema dnu u oporezivanju trgovačkih društava, u kojoj zemlje već predugo sudjeluju i u kojoj je vrlo malo pobjednika, a milijarde gubitnika. To je nagrada za koju se vrijedi boriti.