Piše Slavenka Drakulić Eko-Pipi je ozbiljna poput proročice koja najavljuje kraj

Odmah se javilo pitanje stoji li netko iza Grete? Čini se, barem za sada, da njome ne manipulira nikakva grupa ili organizacija. Mnogima smeta da se djeca bave aktivizmom. Greta kaže da joj je uzor Emma Gonzales, djevojka koja je preživjela pucnjavu u Parklandu i bori se za kontrolu oružja u SAD. I dobitnica Nobela za mir Pakistanka Malala Yousafzai imala je 15 godina kad se pročula po zalaganju na pravo školovanja za žensku djecu.

Novo lice ekološkog pokreta medijski je proizvod. Koliko često se pojavi neka mlada, angažirana, suvisla osoba s jednostavnom porukom: djeca će naslijediti planet, u pitanju je njihova budućnost? Greta je medijski privlačna i zato dobiva prostor, ali ne govori o bilo čemu, nego o gorućoj temi klimatske krize. No, da bi doprla do publike, ona mora govoriti tako da ih dirne. Gretin uspjeh počiva na sposobnosti da artikulira ne toliko klimatsku krizu koliko uz to vezane osjećaje, prije svega osjećaj straha. Mnoštvo je ljudi zabrinuto, suočeni s izvanrednim klimatskim pojavama koje ukazuju na to da se klima mijenja i oni osjećaju nemoć i strah. Ali to ne može svatko glasno izreći. Uostalom, tko bi ih i saslušao? Podrška javnosti dolazi iz njihove mogućnosti identifikacije s Gretinim riječima i osjećajima.

Protest školske djece “Petkom za budućnost” ima odjeka jer je nešto novo, zbog čega i dobiva toliku medijsku pozornost. Greta i ovi protesti su prije svega socijalni fenomen. Djeca se imaju pravo buniti, pogotovo zato što ne snose nikakvu odgovornost za katastrofu koja im prijeti. Njihovi će protesti sigurno pomoći osvještavanju. No mogućnost da se situacija promijeni pod pritiskom masovnih demonstracija zahtijevala bi previše vremena. A budući da vremena nema, Greta se obratila direktno onima koji drže političku i ekonomsku moć koji su joj u Davosu bili publika. Sigurno ih je impresionirala djevojka koja smrtno ozbiljno poput proročice najavljuje skoru smrt planeta, ali tim ljudima ona nije rekla ništa novo i teško je zamisliti da će zbog njezinih riječi netko od njih odjednom promijeniti uvjerenje.

Sudbina zemlje političko je i ekonomsko, a ne samo ekološko pitanje. Za promjenu puno više od aktivizma, iako je aktivizam odličan način ukazivanja na problem i dobro je da ima novo lice koje je klimu dovelo u centar medijske pozornosti. Jer, prema predviđanjima UN-a, preostalo je samo dvanaest godina za radikalno smanjenje emisije CO2. Zato je 15. ožujka najavljen globalni marš kao upozorenje da je još uvijek moguće odabrati opstanak.