EU je u Italiji izgubila natjecanje u simpatijama protiv Rusije i Kine. Iako je bitno više pomogla tamošnjim žrtvama korona-krize. No da bi to komunicirala, trebaju joj prave slike i poruke.
U borbi protiv virusa korone EU milijardama eura pomaže zemljama koje je epidemija uzdrmala, ali propagandnu borbu u slikama osvajaju Kina i Rusija istovremeno dezinformacijama torpedirajući integritet Europe. Radi se o slikama koje su se tokom pandemije korone urezale u sjećanje talijanskog stanovništva: Kina, Rusija i Kuba šalju medicinsku zaštitnu opremu kao i delegacije liječnika u Europu.
Talijanska je vlada entuzijastično zahvalila kineskom predsedniku Xi Jinpingu za “medicinski Put Svile”. Njezin ministar vanjskih poslova Luigi di Maio je osobno čekao na vojnom aerodromu slijetanje ruske opreme. Dugim aplauzom i uz kubanske barjake frenetično su pozdravljena 52 liječnika i tehničara iz Havane.
Izljevi ljubavi iz Havane, Moskve i Pekinga
Aleksandar Vučić, predsednik Srbije - zemlje kandidata za članstvo u EU - s gomilom svojih ministara na aerodromu u Beogradu je dočekao humanitarnu korona-pomoć Kine i u suza punoj patetici hvalio “brata Xi-ja” i “čelično prijateljstvo” s Pekingom. Slične su bile i slike iz glavnog grada Moldavije, gde se na otvorenoj ulici ispred kineske ambasade sakupilo pola vlade. Slikovite poruke s jasnom kalkulacijom uvijek su jedne te iste: izljevi ljubavi iz Havane, Moskve i Pekinga, ali ne i iz Bruxellesa.
Zahvaljujući takvim slikama, Europa u javnom shvaćanju stanovništva izgubila natjecanje u simpatijama za “herts and minds” - ne samo u Srbiji ili Moldaviji nego prije svega u Italiji. Ni slova o tome da je Srbija dobila 78,5 miliona eura iz EU za zdravstveni sektor i ublažavanje posledica epidemije virusa korone, a cijela regija, uključujući Tursku i zemlje Istočnog Partnerstva, 1,5 milijardi eura.
Potemkinovska medicinska oprema
Gotovo ni riječi o tome da su u Rim i Milano sletjeli transportni avioni talijanske i nemačke armije s tonama medicinskih aparata iz Njemačke. A ni o tome da su samo u jednom Medevec-Airbusu iz odjela za intenzivnu skrb talijanskih bolnica u Njemačku prebačena 22 teška pacijenta. Gotovo da nije ni psomenuto da su se tone i tone kineske zaštitne opreme pokazale kao totalno nefunkcionalne: škart-roba. Koju su Nizozemska i Španjolska odbile preuzeti.
Beskorisna je i većina ruske medicinske opreme dostavljene u Italiju, koja se sastojala od laboratorijske tehnike za identifikaciju kemijskih borbenih sredstava i dekontaminaciju vozila, ali koja sa borbom protiv pandemije nemaju ama nikakve veze: potemkinovske isporuke pomoći u dobe korone.
A što je još gore: o već decenijama trajućim isplatama milijardi eura iz EU, strukturnih fondova i pomoćnih financijskih sredstava i pomoći u novcu za jačanje odgovarajuće zdravstvene infrastrukture poput ove za borbu protiv pandemije nitko ni slova. A to u vrijednosti dramatično nadmašuje svu materijalnu pomoć iz autoritarnih sistema.
Upozorenje na pojavu “infodemije”
Uz to, upravo Moskva i Peking dodatno svim silama pokušavaju svojom dezinformacijskom kampanjom torpediratu integritet i javno mnijenje EU. Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) s pravom je upozorila na postojanje infodemije, kojom se, ciljano, lažnim informacijama ugrožavaju čak i ljudski životi.
EU vodstvo izgleda da još uvijek nije shvatilo moć slika i poruka niti geopolitičku računicu iza cijele operacije. Pa sad milijardama eura teška pomoć EU konkurira s darovima danajskim iz Moskve i Pekinga za pravi narativ. Tako je korona-kriza razotkrila strateške slabosti Evrope u vodstvu i komunikaciji.
Za Kinu, državu-majku korone, suština ovih akcija pomaganja leži u tome da se geopolitički bolje pozicionira - u trenutku odsustva SAD-a sa svjetske scene - da ispolira sopstveni imidž i zgrabi udjel na europskom tržištu. Moskva u korona-krizi želi i prema unutra i prema van pokaže snagu i da oslabi 2014. godine protiv nje uvedene EU-sankcije: po svemu sudeći uspješno. Rim se već koleba i razmišlja da po pitanju sankcija krene posebnim putem.
Bruxelles dopustio da mu pokupe vrhnje
Ako EU ne želi da i dalje bude igračka tuđih geopolitičkih interesa, onda napokon mora uraditi nešto za svoj vanjski imidž i da prekine svoju pasivnost u komunikaciji. S pravim slikama i porukama Bruxelles bi mogao Europi ne samo osvojiti “hearts” i “minds” stanovništva na dulje vrijeme nego bi se mogao suprostaviti propagandnoj mašineriji iz Moskve i Pekinga.
Slike iz prošlih humanitarnih kriznih intervencija trebale bi naterati na razmišljanje: kad predsjednik Putin osobno preda ključeve za kamion koji vozi pomoć, onda to ima medijski efekt koji snažno utječe na javnost iako je vrijednost pomoći tek par tisuća eura. Poruka: Putin pomaže, osobno, dok financijska pomoć EU ostaje apstraktni niz brojki, nešto što je nevidljivo upumpano u državne proračune. Bruxelles je u tom smislu do sada producirao nespretne slike i poruke te time dopustio da drugi pokupe vrhnje.
EU treba prave slike
U svakom slučaju nije bilo mudro vidjeti kako predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, zviždi evropsku himnu sve perući ruke, dok su države članice EU zatvarale svoje granice, a Italija već brojala na tisuće mrtvih od korone. Još jedan dokaz da prava slika i prava poruka nisu bile do sada jača strana bruxelleske tehnokratske komunikacije.
Umjesto što su za radnim stolom potpisivali naloge za uplatu milijardi, bolje bi bilo da su sami organizirali materijal za pomoć i predali je svima tako da to bude vidljivo, u ime EU. Upravo se o tome sada radi: vidno i jasno pokazati da je EU solidarna, da pomaže ljudima i da se o tome priča. Hitno je potrebna promjena paradigme u komunikaciji EU. Bruxelles sada mora dokazati da Europljani mogu u krizi računati na EU umjesto što bauljaju na kineskom i ruskom putu navodno alternativnih autoritaraca.
Recept za uspjeh: empatično i srčano
Vodstvu EU nudi se šansa da ponovo stekne nadmoć nad javnim mnjenjem i da preuzme upravljanje kriznom. Nedavno usvojeni paket od 500 milijardi eura, kao i ostale obećane mjere pomoći, moraju biti razumljive i opipljive stanovništvu. To bi trebalo osjetno pomoći u doživljaju solidarnosti, ublažavanju socijalnih posljedice krize, osiguravanju medicinskog materijala ili pronalaženju cjepiva.
To bi trebao biti jasan prilog obnovi i izgradnji evropske privrede i društva - s empatijom i osobnim angažmanom i srčanošću vodstva EU na terenu, u epicentrima korona-crize.
No i pojedinačne države članice EU bi mogle pokazati još znakova solidarnosti: medijski izveštaji da u Njemačkoj ima još uvijek 13.000 slobodnih kreveta na odjelima intenzivne skrbi čitaju i čuju u Italiji, Francuskoj ili Španjolskoj. Izgledali bi kao sitne duše i egoisti kad ih ne bi dali na korištenje drugima, gdje god je moguće. Njemačka bi sada mogla biti još solidarnija i djelovati još više europski kad bi preko jedne eventualne "EU kvote za krevete na intenzivi" preuzela još pacijenata.
CARE-paketi kao čin solidarnosti
Da bi pridobila stanovništvo EU bi, osim toga, mogla iskoristiti i koncept Marshallovog plana i američkih CARE-paketa. Koncept koji je prije 70 godina Europi pomogao da izađe iz poslijeratne depresije, mogao bi se i danas, u borbi protiv pandijemije korone, pragmatično oživjeti: u najmračnijem trenutnku nevolje i nužde opipljivo dobiti pomoć od EU i njenih članica i pričati na sva usta o tome. Jer, i Bruxelles i Berlin moraju napokon naučiti da ne treba samo pomagati nego o tome i govoriti.
To su slike i poruke koje nam trebaju. Tako bi se ponajbolje moglo odraziti zajedništvo i snaga ali i posvećenost Europe, a stanovništvo učiniti otpornijim na dezinformacijske kampanje sa strane. Moć slika i poruka odlučujući su za daljnji integritet Evrope i njezinu geopolitičku ulogu.
Preveo: Mirko Vuletić