Posebna reportaža

Agroekologija je postala trnoviti put za koji se odlučuju tek rijetki poljski poljoprivrednici

Donedavno je mnogo Poljaka organsku hranu smatrao egzotikom, ali je taj tip namirnica danas rapidno dobio na važnosti.
Ilustracija, poljoprivredna kultura u Poljskoj
 Maarten Van Den Heuvel

Prema službenoj definiciji Međunarodnog foruma za agroekologiju, glavni zadatak te poljoprivredne branše je oporaviti hranu koju je uništila industrijska proizvodnja. Međutim, djeluje kao da u Poljskoj trenutno postoji suviše prepreka za uspjeh. 

Godine 1989., za prosječnu se plaću u Poljskoj moglo kupiti tek 68 kilograma šećera i 11 kilograma šunke. Danas bi se za iznos prosječne plaće moglo kupiti i do dvije tone šećera i 300 kilograma šunke. Poljski potrošači kupuju bitno više, a na policama trgovina nalazi se i neusporedivo više opcija. 

Međutim, stručnjaci upozoravaju da takav sustav proizvodnje naprosto nije održiv, a pandemija koronavirusa istovremeno je poremetila i nabavni lanac, čime se raskrinkao opseg cijelog problema. 

Zatvaranje granica pred zdravstvenom ugrozom dodatno je pojačalo pritisak na poljoprivrednike. Osobito zato što zbog pandemije koronavirusa, ove godine u Poljsku nisu mogli doći ni sezonski radnici iz Ukrajine kao ispomoć na poljima. 

Međutim, iako je inicijalno postojala zabrinutost da će potrošači zbog ekonomske krize koju je uzrokovala pandemija, odbiti razmotriti kupovinu skupljih, ali organskih prehrambenih proizvoda, to se nije dogodilo, već je interes u takve namirnice tijekom krize zapravo i porastao. 

„Šteta što je trebalo doći do globalne pandemije da poraste interes za naš posao.“ izjavila je poljska poljoprivrednica Monika Styczek-Kuryluk, koja sa svojim suprugom Robertom vodi 33 hektara veliku ekološku farmu u provinciji Lublin. 

„Većem interesu potrošača doprinijelo je nekoliko faktora: poremećaj u lancu opskrbe, koji je posljedično doveo do problema s kupovinom omiljenih namirnica, ali se i proteklih mjeseci češće obraćala pažnja na one proizvode koji su zdravi i sigurni.“ rekla je Styczek-Kuryluk poljskom Euractivu.

Ona je ujedno i osnivačica te predsjednica Zaklade „Mala velika promjena“, koja se prvenstveno bavi edukacijom o ekološki održivom načinu proizvodnje čija je zadaća pružati podršku svim takvim farmama u Poljskoj. Istovremeno, članica je i u Udruge proizvođača hrane ekološkom metodom EKOLAND. 

Njezino poljoprivredno postrojenje ne koristi pesticide, umjetno gnojivo, ali ni fosilno gorivo. Diljem Europske unije postoji više od 200.000 takvih farmi. 

„Agroekologija štiti zemlju bolje od bilo kakve konvencionalne poljoprivrede. Zahvaljujući našim ekološkim metodama. zemlja dulje miruje zbog sporije rotacije usjeva.“ objašnjava Styczek-Kuryluk, zapitavši se zašto je agroekološki tip proizvodnje, uz sve svoje brojne i neporecive prednosti, i dalje rijedak odabir poljskih poljoprivrednika. 

Agroekologija je u porastu

Prema izvješću kojeg je 2018. objavio Eurostat, organskoj je poljoprivrednoj proizvodnji posvećeno oko 13,4 milijuna hektara površine u EU, a najveće farme takve vrste mogu se pronaći u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. 

Prema podacima Europske komisije, ukupna površina organskih poljoprivrednih zemljišta u proteklih je 10 godina porasla za čak 70 posto, dok je su organski proizvodi tijekom 2017., samo u maloprodaji dosegli 34 milijardi eura. 

Donedavno je mnogo Poljaka organsku hranu smatralo egzotičnim kuriozitetom. Međutim, danas je taj tip namirnica, zahvaljujući povećanom interesu potrošača, rapidno dobio na važnosti. 

Ewa Rembiałkowska, znanstvena suradnica s Fakulteta za nutricionizam Sveučilišta u Varšavi, smatra da je glavno obilježje organske poljoprivredne proizvodnje 20 posto manja efikasnost u odnosu na tradicionalnu alternativu. Ona napominje da je aktualno tržište poljoprivrednicima omogućilo da proizvode dovoljno organske hrane bez potrebe za povećanjem postojećih zona obrade. 

Organska poljoprivredna proizvodnja u Poljskoj raste sporo, ali stabilno. 

Manje od 4 posto hrane i pića koji su 2016. godine bili plasirani na tržište u toj zemlji imalo je oznaku „organskih proizvoda.“ Danas se njihov udio povećao na čak 20 posto. 

Istovremeno, čak 46 posto poljskih potrošača već razmišlja o prirodnim namirnicama kao o važnom kriteriju pri odabiru hrane. Prema istraživanju Mintela i BNP Paribasa, za te je kupce kriterij organske oznake važniji i od niskog udjela šećera, masnoće i soli. 

Sve više ljudi obraća pažnju na sadržaj deklaracija, ali i na kompoziciju same hrane, jer na policama sve češće traže proizvode na kojima piše da su „od cjelovitih zrna“.

Napredak narušavaju industrijska poljoprivreda i jeftin uvoz

Čak i ako se u obzir uzme promjena potrošačkog ponašanja, profitabilnost poljskih ekoloških proizvoda ni pod koju cijenu ne smije biti uzeta zdravo za gotovo. 

„To u poljskim uvjetima nije lako postići.“ rekla je Monika Styczek-Kuryluk, objasnivši da poljski maloprodajni lanci preferiraju uvoziti proizvode iz inozemstva te da izbjegavaju kupovinu od domaćih proizvođača. 

„Pozivam sve skeptike da sami testiraju moju tezu. Otiđite u neku trgovinu. Odaberite nekolicinu namirnica i provjerite njihove deklaracije. Uvjeravam vas da će na većini njih pisati da su proizvedeni u nekoj drugoj državi. Upravo zbog nedostatka interesa komercijalnih mreža opskrbe, poljski su poljoprivrednici primorani potražiti neke druge načine prodaje“ govori.

„Međutim, u Poljskoj još uvijek ne postoji svijest o potrebama poljoprivrednika koji se bave agroekologijom. Kako smo još uvijek u manjini, nadležni organi ne mare za naše interese.“ zaključila je Styczek-Kuryluk.

Postoji osjećan da se ni Europska unija nije pretrgala od pružanja pomoći ekološkim poljoprivrednicima.

„Kada sam započela svoju pustolovinu s agroekologijom, bila sam vrlo optimistična oko svih strategija EU i promjena koje su najavljivale. Tada sam vidjela mogućnost promjene navika na makro nivou.“ rekla je Styczek-Kuryluk.

No, kako je vrijeme prošlo, počela je primjećivati da niti jedan prijedlog nije dao željene rezultate, a da je napredak bio najmanje vidljiv u onoj komponenti koja je poljoprivrednicima najbitnija; prodaji. 

„Organska poljoprivredna proizvodnja i dalje nije isplativa u odnosu na masovnu proizvodnju kompanija koje ujedno i zagađuju okoliš te uništavaju bioraznolikost.“ upozorila je. 

Prema njezinom mišljenju, poljoprivredna politika Europske unije ima mnogo očitih prednosti, ali i nekoliko zabrinjavajućih mana. 

Prednosti se odnose na otvaranje granica i plasiranje proizvoda na jedinstveno tržište EU, čime bi se kompenziralo poljoprivrednicima u slučaju prirodne katastrofe, uvela bi se obveza označavanja hrane, unaprijedila kvaliteta proizvoda u organskoj poljoprivredi i u konačnici podigao životnih standard europskih farmera. 

Najveća mana svakako je prevelika birokratizacija, ali je izazov i ideja isplate poticaja po hektaru zemljišta, koji nisu dovoljni za podmirivanje troškova organskih poljoprivrednika. Također, potpora za organsku proizvodnju nije dovoljna, a u poljoprivredi trenutno postoji i nagli pad bioraznolikosti, kao i smanjenje poticaja za industrijski uzgoj stoke.

„Organski poljoprivrednici više od ičega trebaju vjerovati kvaliteti svojih proizvoda. Namirnice slabije kvalitete brzo će umrijeti na tržištu, a političari koji sjede iza radnih stolova jako često smatraju kako znaju bolje o izazovima s kojima se mi na terenu svakodnevno susrećemo.“ zaključila je Monika Styczek-Kuryluk. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2020 01:17