Autor i inicijator: dr. Andreas Umland
Prijevod: Mirko Vuletić
Tekst je objavljen u Die Weltu, a prenesen uz izričitu molbu autora.
Masovne, prijeteće koncentracije trupa na istočnim i južnim granicama Ukrajine, pojačani antizapadni propagandni napadi puni laži i očigledno neprihvatljivi zahtjevi prema NATO-u i državama članicama: Rusija posljednjih nekoliko tjedana iz temelja i suštinski dovodi u pitanje sigurnost poredak koji u Europi vlada od kraja Hladnog Rata. U svojoj internacionalnoj autroprezentaciji, Rusija se predstavlja ugroženom državom kojoj su hitno potrebne „sigurnosne garancije“ Zapada. Kremlj svjesno cilja promjeni definicije sigurnosnih garancija. O neophodnosti takvih garancija se govori - od pregovora o Sporazumu o Neširenju Nuklearnog Oružja 1968. godine - u smislu zaštite država bez nuklearnog oružja, a ne država koje imaju nuklearno oružje.
Danas Rusija posjeduje više nuklearnih bojevih glava nego zajedno tri NATO države koje imaju nuklearno oružje: USA, Velika Britanija i Francuska. Moskva održava širok spektar nosača sistema za lansiranje na tisuće svojih atomskih bombi – od interkontinentalnih raketa, preko bombardera dugog dometa pa do nuklearnih podmornica. Rusija ima jednu od tri najmoćnije konvencionalne armije na svetu i pravo veta u Vijeću Sigurnosti UN. To Rusku Federaciju čini jednom od vojno najsigurnijih zemalja na svetu.
Kremlj koristi regularne i neregularne trupe, kao i potencijal ruske nuklearne prijetnje, da vodi razne ratove i trajno okupira teritorije bivših sovjetskih republika. Ne samo u Istočnoj, već i u Zapadnoj Europi i na drugim kontinentima, Kremlj bez pardona demonstrira svoje pretenzije na specijalna prava u realizaciji svojih interesa na suverenim teritorijama suverenih država. Zaobilazeći međunarodna pravila, ugovore i organizacije, Moskva lovi svoje neprijatelje širom sveta. Kremlj pokušava potkopati političke procese, vladavinu prava i društvenu koheziju u drugim zemljama između ostalog kampanjama mržnje i hakerskim napadima. Ovo posljednje se događa djelomično u tajnosti, ali s očiglednim ciljem da se ometa ili diskreditira demokratsko donošenje odluka u pluralističkim državama i posebno pokušava narušiti politički i teritorijalni integritet postsovjetskih tranzicijskih država koje se nalaze u procesu demokratizacije.
Učvrščivač ruske invazije
Nemačka, kao najveća europska ekonomska sila, u posljednje tri decenije promatra ovu rusku aktivnost kritički, ali uglavnom neaktivno. U Republici Moldaviji, revizionistička politika Moskve počela je već 1992. godine, odmah nakon raspada SSSR-a, masovnom intervencijom 14.-te Ruske Armije. Njeni ostaci su i dalje službeno u Pridnjestrovlju, usprkos ponovljenim zahtjevima demokratski izabranih moldavskih vlada da se povuku i odgovarajućim obećanjima Kremlja. Savezna Republika Nemačka nije na odgovarajući način reagirala ni na ovo ni na druge brojne revanšističke avanture Rusije u postsovjetskom regionu i šire.
Štoviše: Berlin je svojom vanjskom i vanjskotrgovinskom politikom pridonio političkom i ekonomskom slabljenju istočnoeuropskih država koje nemaju nuklearno oružje i geoekonomskom jačanju Rusije kao sve ekspanzivnije nuklearne supersile. Nemačka je 2008. odigrala ključnu ulogu u sprečavanju ulaska Gruzije i Ukrajine u NATO. S druge strane, njemačka savezna vlada je 2019. godine pokušala da rusku delegaciju ponovo progura u Parlamentarnu Skupštinu Vijeća Europe, iako Moskva nije ispunila i ne ispunjava nijedan od uvjeta za ovaj visoko simbolični akt.
Za ionako fragilne ukrajinsko-ruske odnose, puštanje u rad plinovoca Nord Stream 1 2011/12, koji je suvišan sa stanovišta isplativosti i energetske politike, bio je katastrofa. Retrospektivno se čini da je ovaj plinovod utabao put ruskoj invaziji na Ukrajinu dvije godine kasnije. Veliki dio postojećih plinskih transportnih kapaciteta između Sibira i EU nije iskorišcten 2021. godine. Ipak, Savezna Republika Nemačka se sada priprema otvaranjem gasovoda Nord Stream 2 potpuno eliminirati jedinu preostalu ekonomsku polugu Ukrajine prema Rusiji.
Indulgencija Ostpolitike
Ekonomske sankcije EU Moskvi iz 2014. godine bile su blage i nisu adekvatan odgovor na sve agresivniji kurs Kremlja. Iz pozadine specijalnih njemačko-ruskih odnosa, njemačka razvojna, kulturna i obrazovna suradnja s Ukrajinom, Gruzijom i Moldavijom stvara utisak trgovine indulgencijama berlinske Ostpolitike. To ne umanjuje važnost ozbiljnih pogrešaka u politici Njemačke prema Rusiji, poput poziva Putinu da govori u Bundestagu 2001. godine ili modernizacijskog partnerstva iz 2008. Ovi i slični njemački koraci, na pozadini postojanja nepozvanih i nepoželjnih ruskih trupa tada i sada u Moldaviji i Gruziji, sugeriraju postojanje specijalnih prava Moskve u postsovjetskom prostoru.
U svjetlu prethodnih 20 godina pasivnosti njemačke politike prema ruskom neoimperijalizmu, Putinov napad na Ukrajinu 2014. izgleda kao bukvalno njena logična posljedica. Popularna berlinska formula „približavanje kroz preplitanje” dobila je tragikomično značenje: došlo je do geografskog približavanja ruskih dominiona granicama EU.
Kremlj sada također dovodi u pitanje politički suverenitet zemalja poput Švedske i Finske. Rusija poziva na zabranu mogućeg budućeg članstva u NATO-u ne samo za postsovjetske, već i za skandinavske države. Kremlj zastrašuje cijelu Europu „vojno-tehničkim” reakcijama ako NATO – prema Putinovim riječima – ne odgovori „odmah” na dalekosežne ruske zahtjeve za revizijom europskog sigurnosnog poretka. Rusija prijeti eskalacijom rata ako ne dobije „sigurnosne garancije“ – drugim riječima: ovlaštenja Kremlju da suspendira međunarodno pravo u Europi.
Nemačka mora napustiti Sonderweg
Na pozadini ovakvih preokreta, Njemačka bi konačno trebala napustiti Sonderweg (posebni put) u Ostpolitici, koji se kao takav ne doživljava samo u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zločini nacističke Nemačke na teritoriji današnje Rusije od 1941. do 1944. godine nisu pogodni da opravdaju njemačku nevoljnost da reagira na revanšizam i nihilizam Kremlja u odnosu na međunarodno pravo. Pogotovo ne kada je – kao u slučaju Ukrajine – riječ o ruskoj invaziji na teritorij međunarodno priznate nacije koja je bila žrtva nekadašnjih njemačkih ekspanzionističkih nastojanja. Ne smije se prihvatiti kontinuirano demonstrativno kršenje osnovnih principa UN-a, OESS-a i Vijeća Europe u Istočnoj, a sada i Sjevernoj Europi. Principa koje je i Moskva formalno prihvatila.
Politika Savezne Republike Nemačke prema Rusiji mora biti fundamentalno korigirana. Verbalne ili simbolične reakcije iz Berlina na ruske revizionističke avanture će, kao i u prošlosti, samo inspirirati Kremlj na daljnje eskapade. Kao ključna zemlja EU, NATO i zapadne zajednice vrijednosti, Njemačka snosi posebnu odgovornost.
U interesu međunarodne sigurnosti, europskih integracija i zajedničkih normi, Berlin mora konačno zatvoriti jaz između javne retorike i stvarne prakse u Istočnoj Europi. To bi trebalo biti izraženo nizom paralelnih i konkretnih mjera političke, pravne, diplomatske, civilnodruštvene, tehničke i ekonomske prirode. Njemačka je glavni trgovinski, znanstveno-istraživački i investicijsk partner i za Rusiju i za zemlje Istočnog Partnerstva EU, kao i vodeća sila u Europskoj uniji. Ona ima više, u određenim područjima daleko više mogućnosti da intervenira nego većina drugih zapadnih zemalja. Ovo se odnosi i na obuzdavanje i sankcioniranje Rusije i na podršku državama koje je Moskva raskomadala i ugrožava. Berlin mora svoju ljeporječivost popratiti daleko efikasnijim djelovanjem nego do sada.
POTPISNICI:
Dr. Hannes Adomeit, Senior Fellow at the Institute for Security Policy at Kiel University (ISPK)
Dr. Vera Ammer, Member of Memorial International’s Board and the Democratic Ukraine Initiative, Euskirchen
Dr. Oesten Baller, legal scholar, Professor, and Chairman of the NGO German-Ukrainian School of Governance, Berlin
Volker Beck, MP in 1994-2017, Associate Lecturer at the Center for Religious Studies (CERES), University of Bochum
Dr. Carl Bethke, Research Fellow at the Chair of Eastern and Southeastern European History, Leipzig University
Dr. Florian Bieber, Professor and Director of the Center for Southeast European Studies, University of Graz
Dr. Katrin Boeckh, Professor and Research Fellow at the Leibniz Institute for East and Southeast European Studies (IOS), Regensburg
Dr. Falk Bomsdorf, legal scholar, Head of the Moscow Office of the Friedrich Naumann Foundation in 1993-2009, Munich
Dr. Karsten Brüggemann, Professor of Estonian and General History, University of Tallinn, Estonia
Dr. Martin Dietze, publicist and First Chairman of the German-Ukrainian Cultural Association, Hamburg
Dr. Jörg Forbrig, Director for Central and Eastern Europe, German Marshall Fund of the United States, Berlin
Dr. Annette Freyberg-Inan, Professor of International Relations Theory, University of Amsterdam
Dr. Angelos Giannakopoulos, DAAD Associate Professor of German and European Studies, Kyiv-Mohyla Academy, Ukraine
Dr. Anke Giesen, Member of the Boards of Memorial International and Memorial Deutschland, Berlin
Witold Gnauck, historian, Managing Director of the German-Polish Science Foundation, Frankfurt (Oder)
Dr. Gustav C. Gressel, Senior Policy Fellow at the Wider Europe Program, European Council on Foreign Relations, Berlin
Irene Hahn-Fuhr, political scientist, Member of the Executive Board of the Center for Liberal Modernity (LibMod), Berlin
Ralph Hälbig, cultural scientist, freelance journalist at ARTE & MDR, and operator of the website “Georgia & South Caucasus,” Leipzig
Dr. Aage Ansgar Hansen-Löve, until 2013 Professor of Slavic Philology, Ludwig Maximilian University, Munich
Rebecca Harms, MEP in 2004-2019, former Chairwoman of the EU Delegation to the Parliamentary Assembly EURO-NEST, Wendland
Ralf Haska, Foreign Pastor of the German Lutheran Church (EKD) in Kyiv 2009-2015, Marktleuthen
Dr. Guido Hausmann, Professor and Head of the History Department, Leibniz Institute for East and Southeast European Research (IOS), Regensburg
Jakob Hauter, political scientist, doctoral student at the School of Slavonic and East European Studies (SSEES), University College London
Dr. Richard Herzinger, freelance publicist, book author, and operator of the website “hold these truths,” Berlin
Dr. Maren Hofius, Research Fellow at the Department of Social Sciences, University of Hamburg
Dr. Mieste Hotopp-Riecke, Director of the Institute for Caucasica, Tatarica and Turkestan Studies (ICATAT), Magdeburg-
Dr. Hubertus F. Jahn, Professor of the History of Russia and the Caucasus, University of Cambridge, England
Dr. Kerstin Susanne Jobst, Professor of East European History, University of Vienna
Dr. Markus Kaiser, social scientist, President of the German-Kazakh University (DKU) of Almaty in 2015-2018, Constance, Germany
Dr. Christian Kaunert, Professor of International Security and holder of the Jean Monnet Chair, Dublin City University, Ireland
Dr. Sarah Kirchberger, Department Head at the Institute for Security Policy at Kiel University (ISPK)
Nikolai Klimeniouk, journalist and Head of the Initiative Quorum Program at the European Exchange NGO, Berlin
Gerald Knaus, Karl Carstens Award Winner of the Federal Academy for Security Policy (BAKS) and Chairman of the European Stability Initiative, Berlin
Dr. Gerd Koenen, historian, publicist, and author of books including “The Russia Complex: The Germans and the East 1900-1945,” Frankfurt (Main)
Peter Koller, Managing Director of the Bahnagentur Schöneberg and author of books including “Ukraine: Handbook for Individual Discoveries,” Berlin
Dr. Joachim Krause, Professor, and Director of the Institute for Security Policy at Kiel University (ISPK)
Cornelius Ochmann, political scientist, Managing Director of the Foundation for German-Polish Cooperation, Warsaw/Berlin
Dr. Otto Luchterhandt, former Professor of Public Law and East European Law, University of Hamburg
Dr. Carlo Masala, Professor for International Politics, University of the Federal Armed Forces, Munich
Markus Meckel, GDR Foreign Minister in 1990, MP in 1990-2009, and German Council Chairman of the Foundation for German-Polish Cooperation, Berlin
Johanna Möhring, Research Fellow at the Henry Kissinger Chair for Security and Strategic Studies, University of Bonn
Dr. Michael Moser, Professor of Slavic Linguistics and Textual Philology, University of Vienna
Andrej Novak, political scientist, co-founder of the Alliance for a Free Democratic Russia as well as of “Russia Uncensored Deutsch,” Nuremberg
Barbara von Ow-Freytag, political scientist, Member of the Board of the Prague Civil Society Centre
Dr. Susanne Pocai, historian, book author, and staff member of the Faculty of Life Sciences, Humboldt University, Berlin
Ruprecht Polenz, MP in 1994-2013, since 2013 President of the German Association for East European Studies (DGO), Münster
Dr. Detlev Preusse, political scientist, book author, and former Head of the Foreigner Support Program of the Konrad Adenauer Foundation, Hamburg
Manfred Quiring, book author and former Russia correspondent of the “Berliner Zeitung,” “Die Welt,” and “Zürcher Sonntagszeitung,” Hohen Neuendorf
Waleria Radziejowska-Hahn, Member of the Advisory Board and former Managing Director of the Lew Kopelew Forum, Cologne
Dr. Oliver Reisner, Professor of European and Caucasian Studies, Ilia State University, Tbilisi, Georgia
Dr. Felix Riefer, political scientist, book author, and Member of the Advisory Board of the Lew Kopelew Forum, Bonn
Christina Riek, translator-interpreter, project coordinator, and Member of the Board of Memorial Deutschland, Berlin
Dr. Stefan Rohdewald, Professor of Eastern and Southeastern European History, Leipzig University
Dr. Grzegorz Rossoliński-Liebe, Research Fellow at the Department of History and Cultural Studies, Free University of Berlin
Sebastian Schäffer, political scientist, book author, and Managing Director of the Institute for the Danube Region and Central Europe (IDM), Vienna
Stefanie Schiffer, Managing Director of the NGO European Exchange and Chairwoman of the European Platform for Democratic Elections (EPDE), Berlin
Dr. Frank Schimmelfennig, Professor of European Politics, Swiss Federal Institute of Technology (ETH), Zurich
Dr. Karl Schlögel, until 2013 Professor of East European History, European University Viadrina, Frankfurt (Oder)
Winfried Schneider-Deters, economist, book author, and Head of the Kyiv Office of the Friedrich Ebert Foundation in 1995-2000, Heidelberg
Werner Schulz, MP in 1990-2005, MEP in 2009-2014, former Vice-Chairman of the EU-Russia Parliamentary Cooperation Committee, Kuhz
Dr. Gerhard Simon, former Professor at the Department of East European History, University of Cologne
Dr. Susanne Spahn, historian of Eastern Europe, publicist, and Associate Researcher at the Vilnius Institute of Policy Analysis (VIPA), Berlin
Dr. Kai Struve, Associate Professor and Research Fellow at the Institute of History, University of Halle-Wittenberg
Dr. Ernst-Jörg von Studnitz, Ambassador of the Federal Republic of Germany to the Russian Federation in 1995-2002, Königswinter
Dr. Sergej Sumlenny, political scientist, book author, and head of the Kyiv Office of the Heinrich Böll Foundation in 2015-2021, Berlin
Dr. Maximilian Terhalle, Lieutenant Colonel (res.), Visiting Professor at LSE IDEAS, London School of Economics and Political Science
Dr. Stefan Troebst, until 2021 Professor of East European Cultural History, Leipzig University
Dr. Frank Umbach, Head of Research at the European Cluster for Climate, Energy and Resource Security (EUCERS), University of Bonn
Dr. Andreas Umland (initiator/editor), Analyst at the Stockholm Centre for Eastern European Studies, Swedish Institute of International Affairs (UI)
Dr. Elisabeth Weber, literature and theater scholar, Member of the Advisory Board of the Lew Kopelew Forum, Cologne
Dr. Anna Veronika Wendland, Research Fellow at the Herder Institute for Historical Research on East Central Europe, Marburg
Dr. Alexander Wöll, Professor of Culture and Literature of Central and Eastern Europe, University of Potsdam
Dr. Susann Worschech, Research Fellow at the Institute for European Studies, European University Viadrina, Frankfurt (Oder)