Val optimizma koji je 7. studenog, nakon konačnog proglašenja pobjede Joea Bidena na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, preplavio Stari Kontinent danas je na svom apsolutnom vrhuncu. Zastupnici Europskog parlamenta na današnjoj plenarnoj sjednici u Bruxellesu raspravljaju o rehabilitaciji transatlantskih odnosa, ne krijući visoka očekivanja koja imaju od dolazeće administracije.
"Proteklih je godina naš međunarodni poredak bio temeljen na suradnji SAD-a i EU, ali smo u zadnje četiri godine izgubili našeg transatlantskog partnera. Nadamo se i očekujemo da će nova administracija krenuti u ponovno jačanje naših odnosa kao saveznika koji grade multilateralni sustav temeljen na zajedničkim vrijednostima, demokraciji i vladavini prava" kazao je hrvatski europarlamentarac Tonino Picula, izvjestitelj za odnose s SAD-om u Odboru za vanjsku politiku.
Europski parlament je 46. predsjedniku SAD-a već uputio i službeni poziv za gostovanje na sjednici koja bi se u ožujku, ako to epidemiološka slika dozvoli, mogla održati čak i u Strasbourgu. Tzv. „briselski balon” željno iščekuje ime veleposlanika kojeg će nova administracija poslati u Europsku uniju, osobito strastveno držeći fige Obaminom ambasadoru Anthonyju Gardneru s kojim su već sjajno surađivali. „Bilo tko je bolji od Gordona Sondlanda” može se neslužbeno čuti od diplomatskih dužnosnika u europskoj prijestolnici.
Želje i pozdravi
Popis „želja i pozdrava” kojim će europarlamentarci dočekati Joea Bidena uistinu je dug. Promptan povratak u Pariški klimatski sporazum, postizanje dogovora oko digitalnog poreza, zajednički okvir za regulaciju društvenih mreža, oživljavanje Iranskog nuklearnog sporazuma, oštar odgovor Kremlju zbog uhićenja čelnika ruske oporbe Alekseja Navaljnog te energetska diverzifikacija EU samo su neki od prioriteta koji bi se po mišljenju europskih dužnosnika trebali riješiti po hitnom postupku. Ipak, Europa je jedva čekala povratak „ozbiljne” administracije u Bijelu kuću koja bi preuzela vodeću ulogu na globalnoj pozornici i Uniji prepustila ulogu poslušnog suradnika i sukreatora.
I dok Bruxelles buduću suradnju s Washingtonom gleda kroz „ružičaste naočale”, europskim su dužnosnicima promakla dva izazova koji bi mogli na samome početku ozbiljno narušiti transatlantsku suradnju.
Prvi i najvažniji svakako je – Kina.
Investicijski sporazum
Europska unija krajem 2020. godine finalizirala je ambiciozan investicijski sporazum s Kinom, koji trenutno čeka konačan blagoslov Europskog parlamenta. Bruxelles je, uz veliki pritisak kancelarke Angele Merkel koja je tijekom predsjedanja Vijećem EU otvoreno lobirala za interese njemačke automobilske industrije na kineskom tržištu, potpisao sporazum s Pekingom unatoč tome što se globalni i europski sentiment prema Kini bitno promijenio u jeku pandemije koronavirusa, gušenja prosvjeda u Hong Kongu i kršenja ljudskih prava vjerskim manjinama. Dok je sporazum prošao ispod radara u Europskoj uniji, koja se tada fokusirala na pregovore s Londonom oko Brexita, investicijski paket između Bruxellesa i Pekinga odjeknuo je s one strane Atlantika.
Što Washington misli o tome dalo se naslutiti i između redaka dolazećeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana, koji smatra da bi investicijski sporazum mogao ozbiljno narušiti transatlantskim odnosima, i to u onome trenutku kada bi se trebalo raditi na njihovoj rehabilitaciji.
Zabrinutost vlada i u redovima pojedinih europskih dužnosnika, među kojima su i zastupnici Guy Verhofstadt i Raphael Glucksmann koji upozoravaju da je EU tim sporazumom 'izdala svoje vrijednosti'.
„Demokracija u Hong Kongu nam umire pred očima, a naši dužnosnici s Pekingom potpisuju sporazum. Kako mogu biti toliko odcijepljeni od realnosti?” zapitao se Glucksmann na svom Twitter profilu.
Podijeli pa vladaj
S druge strane, Peking je diplomaciju „divide et impera” posljednjih dana prebacio u višu brzinu. Prema informacijama Euractivovog medijskog partnera Hospodárske noviny iz Češke, Kina s državama istočne i središnje Europe u sklopu formata 17+1 do veljače planira održati virtualni summit na kojem će „raspravljati o borbi protiv pandemije Covida-19 i ponuditi vlastito cjepivo protiv virusa”. Podsjetimo, riječ je o diplomatskoj platformi koja je na kinesku inicijativu osnovana 2012. godine u Budimpešti s ciljem unaprjeđenja diplomatske suradnje između Pekinga i država istočne i srednje Europe.
Termin summita također nije slučajno odabran; prvi mjesec nove administracije Joea Bidena za kojeg se već sada može naslutiti da će biti opterećen još jednim opozivom Donalda Trumpa i usvajanjem strategije protiv pandemije Covida-19.
No, valja spomenuti i drugi veliki izazov – Iran.
Nuklearni sporazum
Koliko je situacija u Teheranu dramatična možda najbolje u prilog govori i činjenica da je i sam šef diplomacije EU Josep Borrell javno apelirao na SAD da se što prije vrati za pregovarački stol.
„Naš diplomatski napor da nuklearni sporazum održimo na životu u velikoj je opasnosti.” stoji u pismu kojeg je Borrell uputio briselskim veleposlanicima. Bruxelles od SAD-a očekuje da se hitno vrati u pakt potpisan 2015. godine, te da Teheranu ukine sporne sankcije kako bi ispunili prvi preduvjet ajatolaha Khameneija za nastavak pregovora sporazuma koji je „na aparatima” od Trumpovog izlaska. Odluku Washingtona nervozno iščekuju i ostale potpisnice, sve zabrinutije saznanjem Ujedinjenih naroda da Teheran sve bezbrižnije i otvorenije krši temeljne odrednice nuklearnog sporazuma.
Još jednom se, tako, dokazalo da Europa, a time i globalni poredak, u velikoj mjeri ovise o SAD-u. No, ono što bi trebalo zabrinjavati jest činjenica da dolazi najstariji predsjednik u povijesti američke demokracije, kojem će prvu fazu mandata u potpunosti preuzeti izazovi na domaćem terenu.