Do kraja svibnja 2021. samo je 2,1 posto Afrikanaca primilo barem jednu dozu cjepiva protiv bolesti COVID-19. Moramo ukloniti razlike u cijepljenju između razvijenih gospodarstava i zemalja u razvoju kako bi se izbjeglo ono što je direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Ghebreyesus nazvao „aparthejdom u cijepljenju”. To je moralno ispravno i u interesu svih.
Stoga je potrebno globalno multilateralno djelovanje kako bismo povećali proizvodnju cjepiva i ubrzali cijepljenje diljem svijeta. To je put koji EU slijedi od početka pandemije. Sada su taj put utvrdili i čelnici i čelnice skupine G20 na globalnom sastanku na vrhu o zdravlju održanome u Rimu 21. svibnja.
Pandemija i dalje ubija tisuće ljudi svaki dan, a trenutačnim tempom cijepljenje cjelokupnog svjetskog stanovništva neće se obaviti prije 2023. Međutim, visoka razina procijepljenosti svjetskog stanovništva jedini je način da se okonča pandemija. U suprotnom će se množenjem varijanata vjerojatno narušiti učinkovitost postojećih cjepiva.
Cijepljenje je ujedno preduvjet za ukidanje ograničenja koja koče naša gospodarstva i slobode. Ta ograničenja negativno utječu na cijeli svijet, ali još više opterećuju zemlje u razvoju. Napredne zemlje mogu se više oslanjati na socijalne mehanizme i alate gospodarske politike kako bi ograničile posljedice pandemije za svoje građane i građanke.
Ako i dalje budu postojale razlike u cijepljenju, mogao bi se preokrenuti trend smanjenja siromaštva i globalnih nejednakosti ostvaren posljednjih desetljeća. Takva negativna dinamika ograničila bi gospodarsku aktivnost i povećala geopolitičke napetosti. Trošak nedjelovanja za razvijena gospodarstva bio bi znatno veći od troška koji bismo zajednički morali pretrpjeti kako bismo pomogli u cijepljenju cjelokupnog svjetskog stanovništva. Stoga EU pozdravlja plan od 50 milijardi USD koji je predložio Međunarodni monetarni fond s ciljem da se 2021. može cijepiti 40 posto svjetskog stanovništva, a do sredine 2022. 60 posto.
Za postizanje tog cilja potrebno je blisko koordinirano multilateralno djelovanje. Moramo se oduprijeti prijetnjama koje predstavlja „diplomacija cjepivima”, a koja povezuje pružanje cjepiva s političkim ciljevima, te „nacionalizam cjepiva”, kojim se cjepiva čuvaju za vlastite potrebe. Za razliku od ostalih, EU od početka pandemije odbacuje ta dva pristupa. Dosad smo bili jedini globalni akter koji cijepi vlastito stanovništvo, a koji istodobno izvozi velike količine cjepiva i znatno doprinosi cijepljenju u zemljama s niskim dohotkom. Europljani mogu biti ponosni na tu činjenicu.
EU je 2020. podupro opsežno istraživanje i razvoj cjepiva te je znatno doprinio novoj generaciji cjepiva mRNA. EU je zatim postao glavni proizvođač cjepiva protiv bolesti COVID-19, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 40 posto doza koje su se dosad upotrijebile u svijetu proizvedene su u EU-u. EU je također izvezao 240 milijuna doza u 90 zemalja, što je približno jednako količini upotrijebljenoj u EU-u.
EU sa svojim državama članicama i financijskim institucijama, odnosno u okviru skupine koju nazivamo Tim Europa, također donira cjepiva susjednim zemljama kojima je potrebna pomoć, posebno na zapadnom Balkanu. Namjerava donirati još najmanje 100 milijuna doza zemljama s niskim i srednjim dohotkom prije kraja 2021., kako je dogovoreno na posljednjem sastanku Europskog vijeća. S 2,8 milijardi eura skupina Tim Europa usto je najviše doprinijela instrumentu COVAX kojim se siromašnijim zemljama omogućuje pristup cjepivima, a EU je financirao otprilike jednu trećinu svih dosad isporučenih doza COVAX-a. Međutim, ti napori i dalje nisu dovoljni da bi se spriječilo povećanje razlika u cijepljenju.
Kako bi se smanjile te razlike, zemlje s potrebnim znanjem i sredstvima trebale bi povećati svoje proizvodne kapacitete da bi mogle cijepiti vlastito stanovništvo i izvoziti više cjepiva, kao što to čini EU. U suradnji s proizvođačima cjepiva radimo na povećanju kapaciteta EU-a za proizvodnju cjepiva na više od 3 milijarde doza godišnje do kraja 2021. Naši europski industrijski partneri obvezali su se da će prije kraja 2021. dostaviti 1,3 milijarde doza cjepiva zemljama s niskim dohotkom bez ostvarivanja dobiti i zemljama sa srednjim dohotkom po nižim cijenama. Također su se obvezali da će dodatno isporučiti više od 1,3 milijarde doza za 2022., od kojih će se mnoge isporučiti putem COVAX-a.
Sve zemlje moraju izbjegavati restriktivne mjere koje utječu na lance opskrbe cjepivima. Također moramo olakšati prijenos znanja i tehnologije kako bi više zemalja moglo proizvoditi cjepiva. S naše strane, snažno potičemo europske proizvođače u tom smjeru, osobito u Africi. Sudjelovao sam na sastanku na vrhu o financijskoj potpori Africi održanom u Parizu 18. svibnja, na kojem su čelnici tog kontinenta naglasili da Afrika uvozi 99 % cjepiva. To se mora promijeniti. Tim Europa u tu svrhu pokreće inicijativu, financiranu sredstvima iz proračuna EU-a i europskih razvojnih financijskih institucija u iznosu od 1 milijarde eura, s afričkim partnerima kako bi se povećali proizvodni kapaciteti u Africi za cjepiva, lijekove i zdravstvene tehnologije.
Dobrovoljno licenciranje povlašteni je način da se osigura takav prijenos tehnologije te znanja i iskustva. Ako se pokaže da to nije dovoljno, postojećim Sporazumom o TRIPS-u i Deklaracijom iz Dohe iz 2001. već je predviđena mogućnost obveznog licenciranja. Neke zemlje smatraju da su ti mehanizmi fleksibilnosti, međutim, preteški i prespori za upotrebu. Kako bi se ubrzali prijenosi tehnologije, EU će do početka lipnja iznijeti novi prijedlog u okviru WTO-a.
Pandemija bolesti COVID-19 podsjetila nas je na to da je zdravlje globalno javno dobro. Naše zajedničko globalno djelovanje u području cijepljenja protiv bolesti COVID-19 u cilju uklanjanja razlika u cijepljenju mora biti prvi korak prema istinskoj globalnoj suradnji u području zdravstva, kako je predviđeno Rimskom deklaracijom nedavno donesenom na globalnom sastanku na vrhu o zdravlju.