Povodom pokretanja nove rubrike „Digital i mediji” na portalu Euractiv.com, urednik Samuel Stolton odlučio je porazgovarati s potpredsjednicom Europske komisije Verom Jourovom, zaduženom za portfelj vrijednosti i transparentnost, o širokom spektru pitanja koja trenutno utječu na medijski krajolik EU.
Počnimo s najnovijim reformama koje je Europska komisija odlučila poduzeti u kontekstu medijske politike. Prošloga prosinca usvojeni su akcijski planovi za demokraciju i medije, kao i Zakon o digitalnim uslugama i Zakon o digitalnom tržištu. Koja je točno dugoročna strategija EU za reformu informacijskog ekosustava? Kako bismo mogli pomoći medijskim kućama u inovaciji i stvaranju održivih modela poslovanja?
Pa, digitalna revolucija utjecala je na sve aspekte našeg života, pa tako i na medijski prostor. Nažalost, po mom osobnom mišljenju, ne na bolje. Primjerice, kada vidimo širenja nekih aktivnosti vodećih digitalnih platformi, poput Googlea u Europskoj uniji, takav model može oduzeti još više prostora za oglašavanje na koje računaju tradicionalni mediji.
Europski mediji ekonomski su počeli slabiti i prije početka ove pandemije, što bi u ovoj krizi u opasnost moglo dovesti i neka radna mjesta. Trend kojeg je novinarstvo u Europi posljednjih godina preuzelo uistinu je zabrinjavajući. Ekonomski i politički pritisak, brojne sigurnosne prijetnje i sudski procesi protiv novinara traju već neko vrijeme. U kontekstu ekonomskih prijetnji, novinarima smo ponudili podršku u obliku Direktive o autorskim pravima, ali i nove zakonske pakete za digitalno tržište koje ste spomenuli. No, moramo učiniti još puno više.
Često se pitam zašto su „mediji” postali toliko eksponirana tema. U tim se situacijama upitam imam li možda, kao povjerenica koja se bavi medijima, subjektivan dojam ili se situacija posljednjih godina uistinu bitno pogoršala. Nažalost, mislim da je riječ o potonjem.
Spomenuli ste Direktivu o autorskim pravima. Koliko je taj zakonski okvir važan u kontekstu održivosti medija? Vjerujete li da će europski izdavači s platformama uspjeti dogovoriti poštene uvjete naknade?
Moramo inzistirati na punoj i pravilnoj provedbi pravila, osobito zato što se oko ove teme vodila izuzetno oštra rasprava. Međutim, radi se o ekonomskoj pravednosti koja je utemeljena na ideji da bi novinari trebali biti pošteno plaćeni za posao koji rade. Smatram da iza te ideje svoji vrlo jaki moralni imperativ.
Pažljivo ćemo proučiti na koje načine države članice provode Direktivu o autorskim pravima, a pažnju ćemo posvetiti i tijeku pregovora između izdavača i platformi jer bismo voljeli postići uravnotežen sustav. Prva reakcija Facebooka na mjere koje je Australija najavila bile su oštar podsjetnik na scenarij kojeg pod svaku cijenu želimo izbjeći u Europi.
Posljednjih smo godina diljem Europe imali priliku svjedočiti brojnim modelima otkupa i preuzimanja medija od strane državnih subjekata, a taj je trend osobito vidljiv u zemljama središnje i istočne Europe čime se manjim i neovisnim izdavačima kompromitira konkurentnost na tržištu. Što mislite o tome?
Prilično sam frustrirana što pravila tržišnog natjecanja ne obuhvaćaju pitanja otkupa medija, zato što su regulative tržišnog natjecanja na razini EU osmišljena za „normalne” igrače na uobičajenom tržištu. U tom se kontekstu moramo osloniti na nacionalne regulative država članica i spremnost vlada da presreću one poslovne modele koje prijete zdravom funkcioniranju medija, slobodi govora ili neovisnosti novinarstva.
Smatrate li da se u tim slučajevima radi o „selektivnom financiranju”?
Na češkom jeziku imamo poslovicu koja glasi otprilike ovako: „Pjevaš pjesmu onoga čiji kruh jedeš”. Oni koji su na vlasti i odlučuju o raspodjelu sredstava za medije, ne bi trebali niti pomisliti da bi novinari trebali pjevati njihovu pjesmu. Neovisnost medija pod svaku cijenu mora biti zaštićena.
Naravno, Komisija financira određene medijske inicijative, ali smo svjesni osjetljivosti neovisnosti medija. Upravo zato postavljamo vrlo jasne kriterije o tome što bi se financiranjem trebalo postići, poput širenje svijesti o određenim zakonskim paketima EU. No, naš cilj nije podržati samo one medijske projekte koje šire tzv. „proeuropsku” propagandu.
Jedna od članica EU koja se nedavno zbog sumnjivih modela financiranja medija našla pod povećalom medija diljem Europe bila je Slovenija. Premijer Janez Janša ne samo da je vodio ciljane kampanje protiv određenih izdavača, poput agencije STA, već je izravno ciljao i na pojedine novinare. Slovenija ove godine preuzima predsjedništvo Europskom unijom. Što očekujete od njih u kontekstu tih izazova?
Imala sam priliku nedavno i sama porazgovarati sa slovenskim ministrima, kojima sam izrazila svoju zabrinutost oko toga. Smatram očitim da premijer Janša međunarodnu reputaciju Slovenije ne shvaća dovoljno ozbiljno. Njegovi osobni napadi na pojedine novinare u Sloveniji osobito su me iznenadili jer sam i sama bivša novinarka. Da, vidjeli smo da je financiranje medije ugroženo i smatram da se to negativno odrazilo na daljnji razvoj STA. To nije samo moje mišljenje, već svakodnevno primam mnogo apela koji od mene traže jasne mjere.
Vi dolazite iz Češke. Vaša je vlada, s druge strane, izazvala pomutnju zbog neovisnosti češke televizije. Europska radiodifuzijska unija (EBU) prošloga je tjedna priopćenjem upozorila kako neovisnost češke televizije smatra ugroženom zbog sve veće politizacije njezinog upravljačkog tijela. Kako to komentirate?
Da, pomno pratim sve što se događa u mojoj domovini. Postoji vrlo napeta, usudila bih se reći i agresivna atmosfera na društvenim mrežama oko procesa nominiranja članova televizijskog odbora. Iako je imenovanje članova odbora jedna od demokratskih privilegija samog parlamenta, zastupnici bi svejedno trebali imati snažan osjećaj odgovornosti kako bi mogli imenovati one kandidate za koje uistinu vjeruju da će se držati visokih profesionalnih standarda i integriteta. Proces imenovanja još uvijek nije završen. U ovome trenutku se odvija vrlo intenzivna politička rasprava, a mi ćemo procijeniti imamo li na raspolaganju neke alate za reakciju, ukoliko ona bude potrebna. Istovremeno, nemamo zakonsku ingerenciju nad javnim mrežama.
Sada prelazimo na sigurnost novinara. Grčki reporter Giorgos Karaivas nedavno je ubijen ispred svog doma u Ateni, što je samo posljednje u nizu ubojstava novinara u Europi, među kojima su i malteška izvjestiteljica Daphne Caruana Galizia i Slovak Jan Kuciak. Zašto smatrate da su novinari u toliko velikoj opasnosti posljednjih godina?
Da, europski novinari su često meta tragičnih ubojstava i to je uistinu užasna činjenica. Zašto se to događa? To samo pokazuje da su novinari, poput Daphne Caruana Galizije i Jana Kuciaka svoj posao radili dobro; da su zločince držali odgovornima za kaznena djela koja su počinili. Zbog toga su ih ubile mafijaške skupine protiv kojih su pisale.
Sada imamo i tragičan slučaj Giorgosa Karaivaza, koje nas je podsjetilo da ne smijemo podcjenjivati prijetnje novinarima. Vlasti moraju prijetnje novinarima uzeti vrlo ozbiljno. Europska komisija će, u tom kontekstu, izdati preporuke državama članicama za jačanje sigurnosti novinara. Države članice moraju to pitanje shvatiti vrlo ozbiljno, se samo zbog ubojstava, već i zbog strašnog neuspjeha sigurnosnih službi u zaštiti ranjivih. To je i pitanje reputacije za države članice.
Često se referirate na vlastito iskustvo odrastanja iza željezne zavjese. U kojoj su mjeri vaša osobna iskustva utjecala na odnos kojeg danas imate prema medijima?
Ono čega se najjasnije sjećam bila je tranzicija koju su čehoslovački mediji trebali proći tijekom demokratizacije, što je potrajalo na kulturnoj razini. Jedan od takvih primjera bila je promjena narativa oko korupcije u popularnim medijima. Novinske su organizacije na kraju uspjele steći samopouzdanje i neovisnost za rješavanje te vrste problema, što im je pomoglo u oblikovanju nove paradigme da korupcija nije normalna.
Korupcija je gušila društvo. Mediji su imali zadaću pronalaska onih koji su zlostavljali vlast, što je bio ključni element u demokratizaciji. Međutim, trebalo nam je deset godina od proglašenja neovisnosti da dođemo u fazu u kojoj smo trenutno.
Novinari imaju ključnu ulogu u razotkrivanju laži i zlostavljanja. I sama sam na svojoj koži osjetila tu maksimu, jer sam bila krivo optužena za prijevaru, zbog čega sam mjesec dana provela u pritvoru. U medijima su me na početku mandata nerijetko prikazivali kao „korumpiranu političarku”, da bi poslije priznali kako sam bila žrtvom sudske pogreške. Zahvalna sam novinarima koji su mi pomogli objavljujući objektivne informacije o mom slučaju temeljene na činjenicama. Upravo to smatram krajnjim ciljem novinarstva.