Irski horor

Katolička crkva se ispričala zbog zlostavljanja i smrti devet tisuća djece

U čak 18 domova za neudane majke bilo je smješteno viš eod 56.000 trudnica
Prosvjed tijekom posjeta pape Franje Irskoj u kolovozu 2018
 Paul Faith/Afp/Profimedia

Nakon petogodišnje istrage komisija irske vlade objavila izvješće o domovima za neudane majke i djecu u kojima je u teškim uvjetima od 1922. do sredine šezdesetih preminulo oko 9000 djece. Bila je velika sramota ako si neudana ostala trudna, te se žene i njihovu djecu izopćavalo iz obitelji i društva, zlostavljalo ih se psihički i fizički. Domove je vodila irska Crkva, posljednji je zatvoren 1998. Prihvatili smo perverzni religijski moral, imali smo potpuno iskrivljen stav prema seksualnosti, a mlade majke i njihovi sinovi i kćeri bili su prisiljeni platiti strašnu cijenu za to, istaknuo je premijer Micheál Martin. Čitavo je društvo bilo sudionik u tome, upozorio je premijer.
Nekoliko sati nakon objavljivanja izvještaja od 3000 stranica, poglavar irske Katoličke crkve nadbiskup Eamon Martin objavio je ispriku. Poručio je da prihvaća da je Crkva bila dio kulture u kojoj se trudne neudane žene osuđivalo, stigmatiziralo i odbacivalo. “Zbog toga, i zbog dugogodišnjih povreda i emotivnih ozljeda, bezrezervno se ispričavam preživjelim žrtvama i svima onima koji su time osobno dotaknuti”, objavio je nadbiskup Eamon Martin. Nakon nadbiskupa ispriku je u govoru u parlamentu uime irske države izrekao premijer Micheál Martin.

Siromašna zemlja

Irska Crkva je od 19. stoljeća držala domove za neudane žene i djevojke koje su ostale trudne. One i njihova djeca bili su smješteni u teškim uvjetima, u 18 takvih domova bilo je 56.000 trudnica, a umrlo je 9000 djece. U izvješću su svjedočenja preživjelih i rođaka žrtava. Većinu stoljeća Irska je bila siromašna, ali žene i djeca u tim domovima patili su nesrazmjerno više. Bebe su zlostavljane jer su ih rodile neudane žene, što je u katoličkoj zemlji bio pretežak grijeh. Stopa smrtnosti te djece bila je 15 posto, odnosno pet puta veća od irskog prosjeka. Samo uz jedan takav majčin dom pronađeni su kosturi više od 800 djece u dobi do tri godine, pokopane između 1925. i 1961.
"Izvještaj pokazuje da je u Irskoj desetljećima postojala represivna i mizogina kultura sa sveprisutnom stigmatizacijom neudanih majki i njihove djece", osudio je ministar Roderic O'Gorman.
Premijer je rekao da izvješće opisuje “mračno, teško i sramotno poglavlje” irske povijesti, poručujući da se nacija mora suočiti s punom istinom o svojoj prošlosti. Premijer Martin rekao je da je izvještaj od 3000 stranica iznio na površinu detalje “duboko mizogine kulture”, odnosno kulture mržnje prema ženama, koja je tisuće otjerala u brzu smrt ili ih gurnula u doživotnu patnju.
I irski nadbiskup Eamon Martin pozvao je Irce da idućih dana promisle o bolnim detaljima iz opsežnog izvješća o zlostavljanju tisuća majki i djece, u svjetlu Evanđelja koje poziva na zaštitu života i dostojanstvo svakoga, a posebno male djece i ranjivih, koje bi se trebalo tretirati s ljubavlju, suosjećanjem i milošću. A ne hladno ih pustiti da skapaju od gladi, hladnoće i bolesti, kako je pokazala petogodišnja istraga.

Članovi obitelji

“Iako to može biti uznemirujuće, važno je da svatko od nas provede vrijeme idućih dana razmišljajući o ovom izvješću koje dira osobnim pričama i iskustvima brojnih obitelji u Irskoj”, pozvao je nadbiskup Martin Irce na suočavanje s patnjama brojnih žena i njihove djece. Izvještaj će pomoći da se dodatno rasvijetli skriveni dio naše povijesti, rekao je nadbiskup, i dodatno raskrinka običaje izolacije i društvenog odbacivanja neudanih majki i njihove djece. Nadbiskup Martin pozvao je i druge na vodećim mjestima u irskoj Crkvi da pažljivo prouče izvješće. “Zajedno moramo postaviti pitanje kako se to moglo dogoditi. Moramo identificirati, prihvatiti i odgovoriti na pitanja koje ovo izvješće otvara, a tiče se naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”, poručio je irski nadbiskup. Apelirao je na sve koji mogu pomoći članovima obitelji da se pronađu preostala ukopna mjesta gdje su odbacivana tijela malih žrtava.
“Crkva, država i šire društvo trebaju zajedno osigurati da se u današnjoj Irskoj sva djeca i njihove majke osjećaju željeno, dobrodošlo i voljeno”, pozvao je poglavar irske Katoličke crkve, apelirajući na sve da nastave postavljati pitanje gdje se to danas ljudi možda na sličan način osjećaju odbačeno, zaboravljeno i marginalizirano. Premijer Martin rekao je da su crkvene vlasti “nametnule vrlo perverzan moralni kodeks u odnosu na seksualnost i time fatalno potkopale dostojanstvo svakog čovjeka”, no naglasio je da odgovornost nije samo na Crkvi nego na cijelom društvu.
Izvješće se odnosi na niz većinom crkvenih institucija za majke i djecu od 1922., kad je Irska stekla nezavisnost, do sredine 60-ih, kad se životni standard u zemlji počinje popravljati. Istraga je pokrenuta nakon što je amaterska povjesničarka Catherine Corless 2014. godine objavila podatke o smrti gotovo 800 djece u njezinu gradu Tuamu, gdje je bio jedan od 18 domova za neudane majke. Djeca su bila zakopana na neobilježenom području pored doma. Većina dječjih ostataka potjecala je iz 30-ih i 40-ih godina. Te su žene bile odbačene od svojih obitelji, otac djece nije htio nikakvu odgovornost, a u tim domovima su ipak našle utočište, ističe se u izvještaju. Nema dokaza da ih se tjeralo u te domove, većina ih nije imala alternativu. Svako sedmo dijete umrlo je uslijed bolesti, nehigijenskih uvjeta, hladnoće i neishranjenosti. Majke se odvajalo od djece, od 1952. dano je najmanje 1638 novorođenčadi na usvajanje, većinom u SAD.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. siječanj 2021 08:38