Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, u utorak je održao konferenciju za novinare na kojoj je ponovio svoj stav da Hrvatska još uvijek nije spremna za uvođenje eura.
Od devet članica EU-a u 'čekaonici' za euro samo Hrvatska i Bugarska ispunjavaju formalne uvjete za to, dok se ostale zemlje ni ne trude ostvariti zadane kriterije ili namjerno ne ulaze u sustav koji je pokazao toliko slabosti u najtežim trenucima protekle ekonomske krize.
Procjena: Potpuno netočno
Od 28 (uskoro 27) članica EU, euro kao svoju službenu valutu ne koristi samo devet (uskoro osam) zemalja članica. Međutim, sedam od njih je prema odredbama Ugovora iz Maastrichta dužno ući u eurozonu prvom prilikom, tj. čim zadovolji formalne kriterije. Riječ je o Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Švedskoj. Argument da samo Hrvatska i Bugarska ispunjavaju formalne uvjete za uvođenje eura, a da se druge države pokušavaju 'izvući' je u potpunosti netočna zato što sve gore spomenute države formalno zadovoljavaju kriterije, ali su iz različitih individualnih razloga odlučile pričekati s njegovim uvođenjem.
Švedska je 2003. godine referendumom odbila ulazak u eurozonu, zato što građani smatraju da je njihova domaća valuta, švedska kruna, dovoljno jaka i da nije u najboljem ekonomskom interesu države da uvede euro. Trenutno, Švedska zadovoljava tri od pet maastriških kriterija za uvođenje eura.
Međutim, ostale države namjeravaju kroz nekoliko godina usvojiti euro kao svoju službenu valutu, čekajući da se dovoljno stabilizira valuta kako njezino usvajanje ne bi remetilo domaće gospodarstvo.
Nije točno da su ostale države izgubile povjerenje u euro nakon financijske krize 2008. godine. Euro se u tom periodu pokazao efikasnim mehanizmom od kojega su u konačnici profitirale sve države u eurozoni zato što su zahvaljujući njegovom sigurnosnom kišobranu lakše pretrpjele krizne udarce.
Države koje nisu u tom periodu koristile euro kao svoju službenu valutu puno su jače osjetile krizu. Interes za uvođenje eura u tom je periodu porastao osobito u Poljskoj i Češkoj.
Ribić se osrvnuo na tezu "nismo koristili instrumente monetarne politike, pa nam neće nedostajati jednom kada preuzmemo euro", te zaključio da to nije točno zato što nam je tečaj za vrijeme krize oscilirao oko 5 posto, što je pozitivno utjecalo na konkurentnost domaće ekonomije.
Procjena: Potpuno netočno
Oscilacija valute od 5 posto je najnormalnija oscilacija, koja nije ni na kakav način utjecala na hrvatske gospodarske trendove, pa niti na konkurentnost domaće ekonomije. Da je to i na koji način utjecalo na ekonomiju, hrvatski pad ne bi bio tako snažan tijekom recesije.
Jednom kada postanemo dio eurozone, u slučaju nove krize više nećemo imati mogućnost korištenja instrumenata monetarne politike zato što je riječ o ireverzibilnom procesu
Procjena: Potpuno netočno
Nakon što Hrvatska uđe u eurozonu, guverner Hrvatske narodne banke će postati članom Vijeća guvernera Europske središnje banke, čime će utjecati na donošenje ključnih odluka i korištenje instrumenata ECB-a.
Države eurozone za vrijeme ekonomske krize (2008.-2015.) prošle su bolje nego one izvan nje, ali je rast unutar eurozone u tom razdoblju u prosjeku bio samo 0,6 posto, dok su države izvan nje kumulativno porasle u prosjeku više od 11 posto.
Procjena: Djelomice točno
Naime, problem je u metodologiji na koju se gospodin Ribić odlučio. Dok je s jedne strane istaknuo rast BDP-a članica eurozone za 0,6 posto, koje su se zajedničkim snagama i ekonomskim strategijama borile s ekonomskom krizom, rast država izvan eurozone ocijenio je kumulativno. Svaka od tih sedam država, među kojima je posljednje dvije godine bila i Hrvatska, imala je zaseban pristup, samostalnu ekonomsku strategiju i stupanj u kojem ih je kriza pogodila. Neke su se države brže i bolje snašle s tim problemom, doprinijevši tako 'kumulativnom' uspjehu više, dok su se druge jedva izvukle iz ekonomske krize. U tom kontekstu, uspjeh jedne Poljske ili Švedske nije moguće pripisati uspjehu Hrvatske i Bugarske, dok je u slučaju eurozone to puno jednostavnije učiniti zbog zajedničke politike.
Rast BDP-a (2007-2017) eurozone i EU28
Hrvatska vlada si je sama vezala ruke u tom procesu zato što je zbog fokusiranosti na javni dug i deficit kao kriterije za pristupanje euru propustila investirati u gospodarstvo i tako voditi aktivnu gospodarsku politiku i stvarati novu vrijednost.
Procjena: Uglavnom točno
Riječ je o ideološkim razlikama u ekonomiji zato što postoje dvije oprečne strategije izlaska iz ekonomske krize. Dok jedna strana zagovara smanjenje javnog duga i deficita kao ključ ekonomskog oporavka, druga drži da će se gospodarstvo prije oporaviti dodatnom potrošnjom i investicijama koje bi ponovno 'zakotrljale' ekonomiju. Hrvatska se vlada u tom periodu odlučila za jedan pristup, ali nije moguće procijeniti koji bi bio učinak da se odlučila za drugi.
Reforme su prijeko potrebne i samoj eurozoni, čega su svjesni i u samoj Europskoj komisiji, no te se reforme (fiskalna unija, bankovna unija itd.) blokiraju na razini Europskog vijeća zbog partikularnih interesa država članica.
Procjena: Djelomice točno
Činjenica je da se sve češće priča o reformi Europske unije, to ne može nitko osporiti.
Međutim, valja napomenuti da je zbog financijske krize 2008. godine Unija uvela dva ključna mehanizma poput Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) i Bankovne unije. Glavna zadaća ESM-a je pružanje financijske pomoći članicama eurozone koje se susreću s ekonomskim izazovima s kojima se ne mogu same suočiti, ali se ta pomoć dodijeljuje uz stroge prethodno definirane uvjete. S druge strane, Bankovna unija osnovana je kao direktan odgovor na krizu 2008. godine, a njezina je glavna zadaća bankarski sektor eurozone učiniti sigurnim i pouzdanim. Trenutno se najviše govori o uvođenju zasebnog proračuna za države članice eurozone, a iza tog prijedloga najviše stoje 'divovi' eura poput Francuske i Njemačke. Te činjenice govore u prilog tome da se eurozona prilagođava realnim potrebama određenog perioda bez pretjeranih problema, neovisno o partikularnim interesima država članica. I da će se taj proces nastaviti.
'Tromost' i neefikasnost Europskoga vijeća posljednjih godina malo tko može osporiti. Ono je inicijalno bilo zamišljeno kao odlučivačko tijelo EU u kojem se jednoglasno donose ključne reforme. Međutim, posljednjih godina pojedine države članice suočile su se s problematičnim vladama (Poljska, Mađarska, a uskoro bi im se mogle pridružiti Italija i Rumunjska) koje, pozivajući se na načelo supsidijarnosti, žele umanjiti utjecaj Bruxellesa na domaću politiku. Sve se češće može čuti razgovor o uvođenju dvotrećinskog ili tročetvrtinskog glasovanja u Europskom vijeću, baš zbog toga da se olakša donošenje ključnih reformi, među kojima bi se onda našle i reforme eurozone.
Potvrdio je najavu guvernera HNB-a Borisa Vujčić da će zahvaljujući ulasku u monetarnu uniju kamatne stope pasti zbog manje stope rizika. No, u svim kriznim situacijama kamatna stopa će rasti brže nego da imamo vlastitu valutu, što potvrđuju primjeri Španjolske i Velike Britanije iz 2011. i 2012. godine.
Procjena: Uglavnom netočno
Čim je Europska središnja banka zamjetila probleme s rastom kamatnih stopa pokrenula je proceduru spuštanja kamata koja je dovela i do negativnih kamatnih stopa. Tim je potezom zaustavljen negativni trend rasta kamata na prostoru eurozone i pokazalo se da ECB ima mehanizme za suočavanjem s tom razinom krize.