U normalnim okolnostima, potrebno je samo dva sata da se iz Bruxellesa, prijestolnice Europske unije, stigne u zemlju koju vode nasilnici. Zemlju u kojoj se na izborima toliko otvoreno i besramno manipuliralo da niti jedna razina državne propagande nije uspjela uvjeriti narod u legitimnu pobjedu njezina diktatora. Zemlju koja zatvara, muči, drogira i prijeti pogubljenjem mirnim prosvjednicima koji traže promjene. Zemlju čiji je čelnik nasilno preusmjerio let zrakoplovnog prijevoznika sa sjedištem u Europskoj uniji koji je trebao stići na odredište u jednu europsku prijestolnicu. Dužnosnici su namjerno doveli građane EU u opasnost, samo zato što su imali drskosti istupiti protiv nelegitimnog režima i zločina za koje je sustav odgovoran.
Reakcija Europske unije na ovaj bijes bila je jedinstvena, brza i jasna.
Uskoro će se uvesti i nove sankcije, što i priliči okolnostima. Naime, na ovu se razinu nasilništva može odgovoriti samo čvrsto, pogotovo ako u opasnost dovodi građane EU te izravno i negativno utječe na interes i sigurnost njezinih država članica.
Litva je do sada bila najpogođenija cijelom situacijom. Ne samo zato što je prvi susjed Bjelorusije, već i zbog toga što je tijekom godina postala vodećim sigurnim utočištem odbjeglih Bjelorusa. Litavci su posebno osjetljivi na ugnjetavanja Lukašenkova režima, zato što ih njegove metode podsjećaju na sve ono kroz što su i sami prolazili tijekom sovjetske okupacije. Kriminalni način na koji su oteti Roman Protasevič i Sofia Sapega, kao i sramotan način na koji je Protaševič bio primoran na lažno priznanje na TV-u, uistinu podsjećaju na najcrnje dane Sovjetskog Saveza, kada je šef KGB-a Jurij Andropov usavršio sustav represije kako bi eliminirao neistomišljenike režima.
Sustav je to nesigurnih i bojažljivih muškaraca koji su svjesni krhkosti svoje vladavine te je pokušavaju očuvati potpunom kontrolom.
Lažna suđenja, lažna priznanja, prisilna upotreba opijata, potpuni društveni ostracizam, prijetnje obiteljima, zatvaranje u psihijatrijske ustanove ili prisilne radne logore. Ondašnje Andropovljeve metode sada je vjerno preuzeo Lukašenko. Cilj je jasan: preplašiti cijelo društvo pokazavši im političke, moralne i psihološke posljedice totalnog uništenja s kojim se susreću građani dovoljno hrabri da istupe protiv režima. Nikada ih nije bilo dovoljno samo zaključati, niti samo ubiti. Sustav ih želi u potpunosti uništiti pred očima cijeloga naroda, kako ne bi mogli dobiti status heroja ili mučenika. Uz stotine zatvorenih građana, kao i stotine tisuća onih koji žive u strahu da bi oni i njihovi bližnji mogli biti sljedećom metom odlazećeg režima, Bjelorusi žive u noćnoj mori.
Osobito nas zaprepaštava činjenica da se sve to događa na samome pragu Europske unije. Tim više što Lukašenkov režim namjerava unijeti strah i u srca onih koji su spas pokušali pronaći u nekoj od naših država članica. Oni su sada naši susjedi, naši suradnici i studenti na našim sveučilištima. Mnogi od njih su tek nešto stariji od dvadeset godina. Pokušajte zamisliti što znači živjeti u progonstvu, strahujući pritom da bi netko mogao doći po vas.
EU i države članice s pravom uvode stroge sankcije. No, trebali bismo učiniti još i više. Trebali bismo organizirati aktivnu podjelu tereta s Litvom i drugim susjednim zemljama putem uspostave financijskih struktura i psihološke podrške svima u emigraciji kojima je ona potrebna. Sveučilišta diljem EU trebala bi studentima iz Bjelorusije ponuditi potpune stipendije, dok bi poduzeća trebala svoj obol dati nudeći prasku ili posao građanima u izgnanstvu.
Gdje god je to potrebno, Europska unija trebala bi raditi na prilagodbi postojećih programa, poput Erasmusa, kako bi se pronašlo prostora i za studente iz Bjelorusije. Europski znanstvenici, institucije visokog obrazovanja i instituti, trebali bi intenzivirati suradnju gdje god je to moguće. Trebali bismo podržati neovisne (tradicionalne i nove) medije, dok bi medijske kuće u EU trebale razmotriti mogućnost uzimanja bjeloruskih kolega pod svoje okrilje.
Ovo je trenutak istine za sve nas. Podržati one koji se protive teroru jedina je ispravna mogućnost, zato što mi vjerujemo da bi svatko trebao imati pravo na život u slobodi. Također, svjesni smo činjenice da, ako se ne zauzmemo za ono u što i sami vjerujemo, riskiramo uvesti nestabilnost i nepravdu u svoje sustave. Čineći to zbog njih, u konačnici, to činimo i zbog sebe te svih vrijednosti koje u EU ponekad uzimamo zdravo za gotovo.