Cijena je osnovni kriterij pri odabiru hrane za hrvatske potrošače pokazalo je istraživanje Europske komisije o stavovima potrošača. Istraživanje Eurobarometra je provedeno tijekom kolovoza i rujna 2020. godine. Prvotno je ideja bila provesti metodu intervjua ''face to face'', no zbog situacije s Covidom-19 ankete su provede online. U Hrvatskoj je istraživanje statistički provedeno na uzorku od 1019 ispitanika, metodom intervjua „licem u lice“.
Cilj Europske komisije bio je provjeriti stavove potrošača i dati odgovor na pitanje što prosječni europski potrošač smatra održivim načinom proizvodnje hrane, kakvi su njegovi stavovi o vlastitoj prehrani i što misli da bi ubuduće trebalo napraviti da proizvodnja hrane u EU postane dugoročno održiva.
- Rezultati istraživanja vrlo su interesantni, a osim Europskoj komisiji koja ga je naručila, mogu biti od velike koristi proizvođačima, prerađivačima, ali i državnim politikama - komentirala je hrvatska udruga Smarter u svom pregledu rezultata istraživanja.
Na prvo pitanje „Koji su glavni elementi koji utječu na odluku o kupovini hrane kod potrošača u EU?“ europski potrošači, kao prioritete kod odabira hrane, na prvo mjesto stavljaju okus hrane (45%). Drugi faktor kod odabira im je sigurnost hrane (40%), a troškove nabave hrane (cijena) stavljaju ispred održivosti njene proizvodnje, u smislu kako je vidi politika EU. Trećini ispitanika (34%) važno je porijeklo hrane, a gotovo isti postotak (33%) smatra nutritivni sadržaj hrane kao bitan element za odabir, dok se tek 20% ispitanika kod izbora hrane rukovodi njenim vijekom trajanja kao najbitnijim obilježjem.
Čak 54 posto ispitanika u anketi EU izabralo je kriterij cijene kao najvažniji pri kupovini hrane, a tu se Hrvatska nalazu u grupi od 17 europskih zemalja čiji potrošači ovaj čimbenik smatraju među tri najvažnija. Zanimljivi podatak ovdje da je susjedna Slovenija kako najvažniji kriterij odabrala podrijetlo hrane (57%) pri čemu pripada grupi sa Švedskom i Njemačkom koje su također navele da je važan kriterij pri odabiru hrane odakle ona dolazi. Ovaj faktor je na 2. mjestu po važnosti za potrošače iz Francuske, Italije, Austrije i Finske.
Hrvatski su potrošači su na drugo mjesto svrstali sigurnost hrane (50%). A za razliku od najviše EU zemalja, okus hrane stavili tek na 3. mjesto kod izbora hrane (samo 37% ispitanika u Hrvatskoj taj kriterij koristi kao 1. kod izbora hrane), a odmah iza njega je kriterij dužine trajanja hrane (35% ispitanika) i po tom smo kriteriju među četiri europske zemlje s najvećim postotkom potrošača koji ovaj kriterij smatraju jednim od najvažnijih. To su uglavnom zemlje koje su najkasnije ušle u EU (Bugarska, Latvija, Litva, Rumunjska), čiji su potrošači u postotku većim od trećine ispitanih, istakli važnost ovog kriterija kod odabira hrane Nutritivni sastav hrane hrvatskim je potrošačima na 5. mjestu kao kriterij za izbor hrane, 34% ispitanih smatra ovaj čimbenik jednim od najvažnijih kod izbora hrane, navodi Smarter u sažetku istraživanja.
- Interesantno je da hrvatski potrošači, u drugim istraživanjima, redovito odgovaraju da bi uvijek prioritet dali kupnji domaće hrane (njih 70%), no ovo istraživanje u kojem se tražilo da rangiraju kriterije, jasno je pokazalo da je još uvijek cijena, kriterij koji je primarni kod odabira - komentirali su iz Smartera.
Smarter navodi da osim svijesti da se izborom domaćeg proizvoda potpomaže domaća ekonomija u cjelini, očito je potreban i znatno veći raspoloživi dohodak po stanovniku, da bi cijena prestala biti primarni i osnovni kriterij izbora.
- Do tada naše će tržište biti “El Dorado“ za uvoznu jeftinu hranu, bez obzira na sva druga obilježja koje ta hrana ne(ispunjava) - napisali su.
Istraživanje je važno jer je u središtu Europskog zelenog plana, strategija od Polja do stola koja ima za cilj razviti poštenu, zdravu i ekološki prihvatljivi sustav prehrane u EU. ''Strategija se vidi kao šansa za poboljšanje načina života, zdravlja i okoliša, što će građane potaknuti da lakše odaberu zdravu i održivu prehranu i time usmjeriti proizvođačime, prerađivačime, maloprodaje, ugostiteljstva i pružatelje usluga'', navodi se u istraživanju.
No, čini se da građani ne shvaćaju dovoljno negativni utjecaj prozivodnje hrane. Utjecaj proizvodnje na okoliš i klimatske promjene na posljednjem mjestu kod hrvatskih potrošača jer se samo 5 posto anketirani opredijelilo za ovaj kriterij kao jedan od najvažnijih kriterija pri odabiru hranu. Hrvatska se time nalazi u grupi zemalja poput Bugarske, Češke, Estonije, Litve, Latvije, Malte i Portugala koje faktor okoliša smatraju najmanje bitnim.
Neki od ostalih pitanja u istraživanju bila su: „Što smatrate da su glavne karakteristike održive proizvodnje hrane?“. Hrvatski potrošači odgovorili su u sličnom postotku kako i oni europski. Čak 54% Hrvata se složilo da su zdravstveni i nutritivni aspekt hrane osnovni element dugoročne održivosti proizvodnje hrane. Na drugi odgovor, njih 45 posto, je odabralo kriteriji niskog ili nikakvog korištenje pesticida u proizvodnji (45%). Hrvatski ispitanici odstupaju od ostatka Europe u trećem obilježju održive hrane, a to je za hrvatske potrošače obilježje – „minimalna obrada hrane, odnosno hrana proizvedena na tradicionalan način!“
Kao treći odgovor na pitanje o održivosti hrane ovo su odabrali još samo potrošači Grčke, Poljske i Rumunjske.
- Ovakvi rezultati istraživanja, kada se radi o shvaćanju održivosti proizvodnje hrane, sigurno ne odgovaraju u potpunosti očekivanjima europske politike, jer elemente kao što su klimatske promjene, dobrobit životinja potrošači ne percipiraju visoko u korelaciji s održivom proizvodnjom hrane. Jedino je element ne(korištenja) pesticida ono što upućuje na razumijevanje održivosti kao načina zelene proizvodnje, odnosno proizvodnje koja će imati minimalan utjecaj na okoliš, te koja će biti dugoročno održiva – navodi Smarter.
A što potrošači smatraju održivim načinom prehrane? Ispitanici iz Hrvatske su jedini u EU naveli da je primarno obilježje održive prehrane hrana s malo ili ništa pesticida (54% ispitanih), a na drugom mjestu je korištenje više voća i povrća. Raznovrsna hrana koju većina europskih ispitanika svrstava na 1. mjesto je tek na 3. mjestu kod hrvatskih ispitanika. Također, zanimljivo je da se hrvatski potrošači (uz Mađarsku) jedini ne slažu (prema anketi), da je konzumacija manje mesa, ono što bi u većoj mjeri doprinijelo održivoj ishrani.
Smarter u zaključku prema rezultatima istraživanja navodi da bi hrvatski prerađivači, ali i politika morali shvatiti da bez obzira na kvalitetu hrane ona mora biti proizvedena i po konkurentnim cijenama, ''barem tako dugo dok je cijena primarni faktor kod odabira hrane hrvatskog potrošača''. Važan je i zdravstveni aspekt proizvodnje hrane i njegova komunikacije s potrošačima.
Nadalje, isticanje samo porijekla hrane, za hrvatskog potrošača, moralo bi biti vezano i uz ostale kvalitativne atribute proizvodnje, kao što je npr. tradicionalni način, odnosno proizvodnja uz minimalnu obradu. Poljoprivredni proizvođači, trebali bi važnost kriterija niske ili nikakve upotrebe pesticida za hrvatske potrošače u budućnosti koristiti jače u proizvodnji i komunikaciji, naveli su.
''Zbog percepcije hrvatskih potrošača o velikoj odgovornosti maloprodaje za ponudu održive hrane (što je i logično s obzirom na postotak uvozne hrane koja se putem trgovačkih lanaca distribuira i prodaje u Hrvatskoj), ovaj sektor morao bi pojačati svoje kontrolne mehanizme na ulazu hrane u vlastita skladišta, te pojačanom kontrolom ispravnosti hrane osigurati potrošaču da je ona zaista sigurna i da odgovara svim parametrima na njenoj deklaraciji.'',napisali su.
Međutim, istraživanje je od koristi je upozorava da potrošači još uvijek nedovoljno znaju o potrebi realizacije dugoročnih ciljeva održive proizvodnje hrane i razlozima zbog čega su ciljevi tako ambiciozni. Zbog toga bi i politika se trebala više usmjeriti na jačanje odgovornosti potrošača i svijesti o utjecaju moderne proizvodnje hrane na okoliš.
"Financirano u okviru programa Europske unije IMCAP"
Ovaj je projekt financiran uz potporu Europske komisije. Ova publikacija
[objava] odražava samo stajalište autora te se Europska komisija ne može
smatrati odgovornom ni za kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.