Italija i u drugoj fazi odgovornija nego se o njoj mislilo
Talijani su zabezeknuli sami sebe: i na početku druge faze, kao i u svoj prvoj fazi suočavanja s covidom 19, pokazali su duševnu snagu i autodisciplinu potpuno različite od tradicionalne evropske narative po kojoj su nepouzdani, nedisciplinirani, „lukavi“ i cinični.
Tko je očekivao da se u ponedjeljak, najkasnije u utorak talijanskim ulicama i trgovima prospe stampedo građana puštenih s lanca, mora priznati da se preračunao.
Rimske ulice, na primjer, pokazuju tek nešto više prometa nego u četvrtak i petak, sredstva gradskog prometa nisu prekrcana. Kao da je ferragosto, pa još bez fureštih. Naprosto: ne izlazi tko ne mora.
Napučili su se donekle parkovi, gdje ne manjka prostora za fizičku distancu.
Točno, funkcionira strah, koji nije mana nego dragocjen refleks nagona za samoodržanjem. Nije paničan nego razborit. Talijani su – uz statistički zanemarive iznimke – sučeljeni s nevoljom pokazali da su bolji od slike o njima koju prodaje evropska imagologija. Tako da ne uspijevaju sami za sebe, u jeziku bogatome nijansama i pleonazmima, naći adekvatan izraz. Pa ni u engleskome iz kojega nesposobniji među njima čupaju termine, nerijetko baš one uzajmljene iz latinske tradicije, koji u talijanskom izgovoru zvuče još komičnije.
