Tim je riječima bivši francuski predsjednik Jacques Chirac opisao britansku politiku 2005. godine u jeku sukoba s Tonyjem Blairom. S kojim se Chirac nikad nije pretjerano slagao. Finska se bila malo ljutila, ali je kasnije tu Chiracovu rečenicu dobro marketinški iskoristila.
Jacques Chirac je umro u četvrtak, 26. rujna u 86. godini života. Da paradoks odnosa s Britanijom bude potpun, upravo je Chirac svojim političkim životom utjelovio znamenitu izjavu jednog bitno većeg i povijesno uspješnijeg Britanca, sir Winstona Churchilla: "Tko u mladosti nije komunist, taj nema srca. Tko u starosti nije konzervativac, taj nema pameti".
Chirac je političku karijeru počeo kao komunist. A zatim je prepoznao politiku generala Charlesa De Gaullea kao odgovor na svoje dvojbe. I ušao u sustav te postao zasad jedini političar koji je dva puta bio premijer u Petoj Republici, posljednji predsjednik koji je imao sedmogodiišnji mandat i prvi koji je imao petogodišnji mandat. A zapamćen je i kao "vječni" gradonačelnik Pariza, od 1977. do 1995. godine.
Tada je, nakon dva neuspješna pokušaja, pobijedio socijalističkog kanidata Lionela Jospina i konačno ušao u Elizejsku palaču. Drugi krug je održan početkom svibnja.
I tada dolazi do koperenikanskog obrata francuske politike prema ratu i krizi na prostoru bivše Jugoslavije. Situacija je gotovo vapila za akcijom, Hrvatska je upravo oslobodila Zapadnu Slavoniju operacijom Bljesak, a Srbi u BiH se nisu držali više nikakvih ograničenja: počeli su zarobljavati pripadnike UNPROFOR-a, mirovnih snaga UNa-a, a među njima i Francuza.
Dotadašnja francuska politika prema ratu na prostoru bivše Jugoslavije bila je jasno definirana događajem iz lipnja 1992. godine. Srbi su počeli blokadu Sarajeva u travnju te godine, a među zapadnim je zemljama - budući da je BiH tada bila međunarodno priznata zemlja - počela sazrijevati ideja da se vojnom akcijom deblokira glavni grad BiH. Naime, većina zapadnih zemalja je već, na temelju iskustva iz agresije na Hrvatsku, imala jasnu sliku destruktivnosti srpske politike.
Tadašnji francuski predsjednik, socijalist François Mitterrand, ostao je u manjini i odlučio djelovati: sjeo je u zrakoplov, odletio u Split, a odatle u Sarajevo. I sletio u zračnu luku i tako pokazao da blokade nema. Posljedica tog čina su deseci tisuća mrtvih u ratu, stotine tisuće raseljenih, Sarajevo kao strašan primjer života pod snajperima i bombama.
Chirac će odmah po dolasku na vlast pokrenuti operaciju formiranja Snaga za brzu reakciju (Rapid Reaction Forces) koje će odobriti Vijeće Sigurnosti i koje će, za razliku od UNPROFOR-a, imati odobrenje borbeno djelovati. Srbi su postali svjesni da se situacija mijenja i ubrzali su svoje operacije s ciljem zauzimanja Bihaća, a prije toga su izveli genocid u Srebrenici. A zatim slijedi Oluja. Protiv koje Pariz ovaj put nije imao nikakvih prigovora. Nakon operacije Maslenica, Mitterrandova vlada je poslala u Jadran nosač zrakoplova.
Zbog svega toga je i SAD pristao da se Daytonski sporazumi potpišu u Parizu. Pa je njihovo službeno ime Daytonsko-pariški sporazumi.
Isti će taj Jacques Chirac 2000. godine u Zagreb dovesti svih 15 predsjednika država i vlada EU i ovdje održati summit koji je trebao biti signal ubrzanog približavanja zemalja ovog prostora europskim integracijama.
Jer, Chirac je prije svega bio uvjereni Europejac. Kad su Francuzi 2005. godine na referendumu odbacili Europski ustav bio je bijesan i otvoreno je svojim sugrađanima poručio da su si "pucali u nogu". Britance nije volio jer su bili destruktivan faktor u EU. A s Gerhardom Schroederom je radio na jačanju pariško-berlinskog motora za daljnju europsku integraciju.
Komentari
0