Pad vlade u Italiji Liga podnijela zahtjev za izglasavanje nepovjerenja vladi Italije u kojoj sjede njezini ministri

Liga je već više od mjesec dana uporno kršila taj ugovor, ne bi li navela Zvjezdice da razvale vladu, ali su Di Maio i njegovi stranački drugovi radije pretrpjeli sav taj mobbing, samo da ne ostanu bez vlasti.

Jaz među partnerima u vladi pretvorio se u ponor prilikom glasanja o tome hoće li Italija nastaviti s Francuskom graditi koridor za superbrze vlakove od Lyona do Torina. Zvjezdice su bile protiv, a sve ostale stranke za nastavak. Zvjezdice tvrde da je to neslaganje samo oko jednog projekta, ne oko vlade. Liga pak tvrdi da su Zvjezdice akumulirale previše “ne!”, da koče razvitak zemlje.

Posrijedi je Italija, pa ništa nije gotovo dok nije gotovo. Tako su članovi Parlamenta iz Demokratske stranke u doba Mattea Renzija jednoglasno kandidirali 2013 Romana Prodija za predsjednika Republike, a onda su dva-tri sata kasnije, u tajnom glasanju, sami demokrati - njih 101 - glasali protiv Prodija i srušili ga. Zato u Italiji rado citiraju svojedobno najpopularnijega nogometnog trenera Vujadina Boškova: “Penal je kad ga sudac odsvira.” Sve ostalo je vježba slobodnog mišljenja o penalu. To znači da kriza nije ni kad je najavljena, ni kad je neizbježna, nego kad je odsvira predsjednik Republike. Po Ustavu i po praksi državni poglavar, koji se ne pača u dnevnu politiku, u slučajevima kriza postaje njihov arbitar.

Budući da predsjednika Republike bira Velika skupština sastavljena od svih članova Parlamenta i 58 predstavnika oblasti, na eventualnim sljedećim izborima se odlučuje i koja će većina birati sljedećeg predsjednika Republike kada Sergiu Mattarelli 2022 istekne sedmogodišnji mandat.

Po logici sustava, nakon pada neke vlade predsjednik Republike u konsultacijama istražuje može li se u istom sazivu Parlamenta naći nova većina. Tek ako je ta većina nemoguća, vladina kriza prerasta u parlamentarnu krizu, pa Predsjednik raspušta parlamentarne domove i raspisuje izbore. A tko vlada u međuvremenu? Takozvana “premosna” vlada, koja rješava tekuća pitanja do izborâ, konstituiranja novog Parlamenta, te formiranja i prisege nove vlade. Može to biti vlada u ostavci, a može biti i neka drukčija vlada, npr. tehnička. U tu svrhu ona ne mora dobiti ni povjerenje u Parlamentu. Salvini u kuloarima najavljuje izbore u listopadu. Ali taj je termin na dugu štapu.Izbori se po Ustavu održavaju između 45 i 70 dana po raspuštanju parlamentarnih domova. Da bi bili 13 ili 20 listopada, domovi bi morali biti raspušteni do kraja ovog mjeseca. Moguće jest, posve vjerojatno baš i nije. Zvjezdice će se opirati.

Jedan od njihovih manevara mogao bi biti vezan uz ustavnu reformu Parlamenta, kojoj nedostaje samo još jedno od obavezna četiri glasanja, u svakom domu po dvaput. Raspuštanje Parlamenta bi značilo da otpada posljednje glasanje o njegovoj reformi, pa bi u sljedećem sazivu trebalo sve početi nanovo.

Reforma predviđa smanjenje Zastupničkog doma sa 630 na 400 članova, a Senata sa 315 izabranih na 200. Zvjezdice glasno razmišljaju mogućnost sazivanja izvanredne sjednice Zastupničkog doma radi toga posljednjeg prolaska već dogovorene reforme kroz Parlament. Ustav predviđa da svaki dom može biti izvanredno sazvan na inicijativu trećine svojih članova. Trećina Zastupničkog doma je 210 zastupnika, a Zvjezdice ih imaju 216.

“Nije nam problem izići na izbore”, polemizirao je jučer Di Maio, dodavši: “Svaki član Parlamenta bere prosječno 12.000 do 15.000 eura na mjesec. To je plaća koju normalan Talijan zaradi u godini dana. Samo što obični smrtnici moraju platiti na to porez, a članovi Parlamenta to ne moraju. Kad sljedeći put budem glasao, želim glasati za Parlament sa 345 fotelja manje, sa 345 maksiplaća manje, sa 345 politikanata manje.”

Bude li se glasalo u listopadu, kasnit će državni proračun za 2020. Naime, novi parlamentarni domovi ne mogu biti sazvani prije početka prosinca. U tom slučaju talijanski PDV zaista mora skočiti na 25 (ili 25,5) posto, kako je zacrtano sadašnjim državnim proračunom (kao mjera opreza i osiguranja izvora 23 milijarde eura sredstava, izjalovi li se optimizam Italije u pogledu proračunskog deficita). Viši PDV obično znači manju potrošnju.

Da bi se očuvala reforma Parlamenta i izbjeglo povećanje PDV-a, može se u međuvremenu sklepati većina od PoKreta 5 zvjezdica i Demokratske stranke, s gostima iz Berlusconijeva pokreta Forza Italia. To su stranke koje bi najviše izgubile na izborima (s obzirom na ankete o popularnosti). To su istodobno i stranke koje su glasale za Ursulu von der Leyen. Vlada bi, umjesto suverenističke, postala proevropska – a bez izborâ. I to je Italija.