Salvini zove krizu vlade i nove izbore

Vlada može pasti u Parlamentu, na glasanju o povjerenju, i onda premijeru ne preostaje ništa osim ostavke. Vlada može pasti i ovako, ako jedna od njezinih stranaka o kojima ovisi većina povuče svoju podršku. I u tom slučaju premijer Predsjedniku podnosi ostavku, ali predsjednik Republike može vratiti vladu pred Parlament na glasanje o povjerenju. Ako vlada tada padne, kriza je otvorena – ali arbitar krize je tada državni poglavar.

Po logici sustava, on tada u konsultacijama istražuje može li se u istom sazivu Parlamenta naći nova većina. Tek ako je ta većina nemoguća, Predsjednik raspušta parlamentarne domove i raspisuje izbore.

A tko vlada u međuvremenu? Takozvana „premosna“ vlada, koja rješava tekuća pitanja doNaprosto, jaz među partnerima u vladi – a to su Liga te populistički PoKret 5 zvjezdica – pretvorio se u ponor prilikom glasanja o tome hoće li Italija nastaviti graditi s Francuskom koridor za superbrze vlakove od Lyona do Torina. Zvjezdice su bile protiv, a sve ostale stranke za nastavak. Zvjezdice tvrde da je to neslaganje samo oko jednog projekta, ne oko vlade. Liga pak smatra da su Zvjezdice akumulirale previše „ne!“.

Salviniju puše vjetar u krmu: na izborima je dobio 17 posto glasova, a ankete mu sada daju gotovo 40 posto. S druge strane, Zvjezdice su imale 37, sada su spale na nekih 17 posto, naziru (svoj) krah. Salvini lovi svoj kairós. Hoće izbore sada dokle ga ljubi Fortuna

Posrijedi je Italija, pa ništa nije gotovo dok nije gotovo. Tako su članovi Parlamenta iz Demokratske stranke u doba Mattea Renzija jednoglasno kandidirali Romana Prodija za predsjednika Republike, a onda su dva-tri sata kasnije, u tajnom glasanju, njih 101 demokrat glasali protiv Prodija i srušili ga. Zato u Italiji rado citiraju svojedobno najpopularnijega nogometnog trenera Vujadina Boškova: „Penal je kad ga sudac odsvira.“ Sve ostalo je vježba slobodnog mišljenja o penalu.

To znači da kriza nije ni kad je najavljena, ni kad je neizbježna, nego kad je odsvira predsjednik Republike.

Vlada može pasti u Parlamentu, na glasanju o povjerenju, i onda premijeru ne preostaje ništa osim ostavke. Vlada može pasti i ovako, ako jedna od njezinih stranaka o kojima ovisi većina povuče svoju podršku. I u tom slučaju premijer Predsjedniku podnosi ostavku, ali izborâ, konstituiranja novog Parlamenta, te formiranja i prisege nove vlade. Može to biti vlada u ostavci, a može biti i neka drukčija vlada, npr. tehnička.

Salvini u kuloarima najavljuje izbore u listopadu. Ali taj je termin na dugu štapu.

Izbori se po Ustavu održavaju između 45 i 70 dana po raspuštanju parlamentarnih domova. Da bi bili 13 ili 20 listopada, domovi bi morali biti raspušteni do kraja ovog mjeseca. Moguće jest, vjerojatno baš i nije.

Glasa li se u listopadu, kasnit će državni proračun za 2020. Naime, novi parlamentarni domovi ne mogu biti sazvani prije početka prosinca. U tom slučaju PDV zaista skače na 25 posto, kako je zacrtano sadašnjim državnim proračunom (kao mjera opreza i osiguranja izvora 23 milijarde eura sredstava izjalove li se nade Italije u pogledu proračunskog deficita). Viši PDV obično znači manju potrošnju.

Raspuštanje Parlamenta bi značilo da otpada posljednje glasanje o njegovoj reformi. Po njoj bi se Zastupnički dom smanjio sa 630 na 400 članova, a Senat sa 315 izabranih na 200.

Da bi se očuvala reforma Parlamenta i izbjeglo povećanje PDV može se sklepati većina od PoKreta 5 zvjezdica i Demokratske stranke, s gostima iz Berlusconijeva pokreta Forza Italia. To su stranke koje bi najviše izgubile na izborima (s obzirom na ankete o popularnosti). To su istodobno i stranke koje su glasale za Ursulu von der Leyen. Vlada bi, umjesto suverenističke, postala proevropska – a bez izborâ. I to je Italija.