Talijanska vlada uvodi nove mjere, opozicija tvrdi da je na djelu 'dekretitis'

U posljednjem dekretu, koji je najavio u utorak uvečer, Conte je preuzeo obavezu da se, počev od srijede, obraća parlamentarnim domovima svaka dva tjedna, izvješćujući o toku koronavirusne krize, o mjerama protiv njezinih zdravstvenih i ekonomskih efekata, te o učincima tih mjera.

Istodobno je, ne prvi put, objasnio da oblasti i općine mogu, kao i uvijek, samostalno donositi mjere i odluke iz svoje nadležnosti, te u tom sklopu i pooštriti na svom teritoriju ono što je Vlada odredila za ukupno državno ozemlje. U pogledu mjera koje su isključivo u ovlasti Vlade, Ministarsko vijeće će ih donositi za područje neke oblasti na zahtjev njezina predsjednika („guvernera“), a za područje neke općine na zahtjev njezina načelnika (ne treba zaboraviti da Italija ima jednu općinu napučenu gotovo kao Hrvatska, a ukupno dvije od kojih svaka ima društveni brutoproizvod veći od sve Hrvatske). Ako mjeru treba donijeti za više oblasti, potrebno je da zahtjev upute sve zajedno, ili konferencija njihovih predsjednika.

In diretta da Palazzo Chigi: https://t.co/R150TdwzS8

— Giuseppe Conte (@GiuseppeConteIT) March 24, 2020

To ne liječi „dekretitis“, ali mu barem utvrđuje tok u tjednima, ili čak mjesecima koji su pred nama, i u kojima Italija ostaje u zatočeništvu, pod okupacijom nevidljiva dušmanina.

Izvanredno stanje dobiva aspekte regularnosti.

To je podjednako dobra vijest kao i liječnička formula da je tok teške bolesti uredan, što ne znači da oboljeli neće uredno egzitirati i biti uredno ukopan.

Inspekcije na terenu pokazuju da se otprilike 95 posto Talijana – građana, odnosno svakovrsnih privrednika – zasad uredno povinuje mjerama izolacije, samoizolacije, odnosno karantene. Problem čini onih 5 posto što „hrabrih“ (u prijevodu: blesavih), što „lukavih“ (u prijevodu: bezobraznih). Taj postotak nije strašan, gotovo da je fiziološki (kako potvrđuju i rezultati izbora u raznim evropskim nacijama) – ali u konkretnom slučaju može biti poguban.

I u Italiji ima onih koji se boje da restriktivne mjere protiv pandemije ugrožavaju ljudske slobode. Uostalom, nije tajna da je u Madžarskoj Viktor Orbán sadašnju krizu iskoristio da još dio ustavnih parlamentarnih prerogativa prisvoji svojoj vladi.

Treba ipak uzeti u obzir da je ljudsko pravo na slobodu podređeno ljudskom pravu na život (inače ubojstvo ne bi bilo zločin). Ubi maior, minor cessat. Kome je oduzeto pravo na život, ostao je i bez svih inih prava, osim eventualno testamentarnih. Uostalom, članak 16 Ustava iz 1947 jasno omogućuje ograničenje kretanja uslijed zdravstvenih razloga. U novom dekretu precizirana je i mogućnost zatvaranja nacionalnih granica (ne samo kontroliranja, nego baš blokiranja), ali još dotle nismo došli.

Pooštrene su kazne: za napuštanje općine prebivališta bez dozvole i valjanog razloga do 3000 eura, a za neovlašten izlazak iz karantene do 5 godina zatvora(!), po članku 452 Kaznenog zakonika o ugrožavanju javnog zdravlja.

Ako je istinita posljednja procjena, da je u Italiji oko milijun osoba zaraženo koronavirusom Covid-19 a da to ne znaju, što znači da su latentna opasnost da druge zaraze, da su armija podvodnih mina, to znači, prvo, da su ih sadašnje mjere samo privremeno usidrile ali im je lokacija i dalje nepoznata, te, drugo, da 5 posto nediscipliniranih u toj kategoriji znači 50.000 nesvjesnih nositelja i raznositelja koronavirusa. A svaki u prosjeku zarazi 3-5 osoba.

U toj perspektivi je i 31 srpnja optimističan ako se dotad ne izmisli bilo vakcina, bilo uspješna terapija. A uspješnu terapiju – molim usrdno svakoga da shvati ozbiljno ostatak rečenice – ne utvrđuje nijedan predsjednik, nijedan novinar, nijedna društvena mreža, nikakav Radio Mileva – nego isključivo Svjetska zdravstvena organizacija odnosno, eventualno, nadležne zdravstvene vlasti u pojedinoj zemlji.

Ne pijte ni smeće ni otrove, pa ni bezazlen placebo, samo zato što ste to negdje pročitali, možda uz popratnu tezu da vam vlada laže i da su u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji notorni lopovi. Naravno, i među liječnicima se nađe lupeža i šarlatana, od kojih i u Hrvatskoj neki nasrću na informacijski sustav i inkriminiraju novinare za vlastita zlodjela, ali ni to nije dovoljan razlog da se sav sustav obaspe nepovjerenjem, a da se povjerenje ukaže varalicama i paničarima.

Broj medicinskoga i paramedicinskog osoblja koje je smrtno stradalo pri suzbijanju sadašnje pandemije zalog je njihove odanosti pacijentima a ne privatnom interesu.

Alberto PIZZOLI / AFP

Medicinski radnici su na izmaku snaga, ali i dalje brinu za svoje pacijente

U međuvremenu još traju pregovori Vlade i sindikata o uvjetima rada u doba pandemije, te Vlade i poslodavaca o sustavu naknada i poticaja s obzirom na zastoj proizvodnje. Najavljeni štrajk metalaca, odnosno generalni štrajk najavljen za srijedu, zasad su odgođeni. Predsjednik Confindustrije (konfederacije industrijalaca) Vincenzo Boccia opetuje računicu po kojoj svaki mjesec zastoja znači gubitak od 100 milijardi eura društvenoga brutoproizvoda.

Vlada je izbjegla štrajk crpki s gorivom, ali mnoge su već zatvorene, pa im radi samo automatska posluga – a i ona dok ima goriva u spremniku. Promet im je smanjen za 80 i više posto, pa vlasnici nemaju čime popuniti spremnike. A bez njih nema transporta robe. Stane li to, jedini će izlaz biti crpke u vojarnama.