Pretplatite se na newsletter portala Euractiv.hr i prvi saznajte novosti iz Europske unije.
Tijekom ovogodišnje predizborne kampanje prolaznike se na gradskim trgovima diljem zemlje moglo čuti da komentiraju 'kako neće izaći na izbore jer nemaju za koga glasati', pa ne treba čuditi najava da će samo 30 posto građana, i to u najoptimističnijem scenariju, 26. svibnja iskoristiti svoje pravo glasa. Iako je kampanja ove godine bila najživlja do sada, i dalje se ne može niti usporediti s kampanjom za predsjedničke, parlamentarne ili čak i lokalne izbore. Najviše pozornosti kandidati su posvetili pitanju ravnopravnosti Hrvatske u EU i problemu iseljavanja mladih. Čelnik stranke Most, Božo Petrov , privukao je mnogo pažnje nakon što je predložio da EU Hrvatskoj putem kohezijskih fondova 'kompenzira trošak iseljavanja radno sposobnog stanovništva', zbog čega su ga brojni kritičari prozvali populistom.
Vladajuća stranka HDZ jedina je hrvatska stranka koja aktivno govori o europskoj politici. Rezultat je to čvrste pripadnosti Europskoj pučkoj stranci, ali i činjenici da je aktualni premijer Andrej Plenković do 2016. godine bio jedan od zastupnika u Europskom parlamentu. Ta je stranka i do sada imala najveći broj europarlamentaraca, a predviđaju joj i najveći broj mandata u budućem sazivu Europskog parlamenta, točnije, njih 5. Najizgledniji kandidati za ulazak u Europski parlament su Karlo Ressler , posinak bivšeg predsjednika Sabora i jednog od najdugovječnijih političara u Hrvatskoj Vladimira Šeksa , dosadašnje zastupnice u EU parlamentu Dubravka Šuica i Željana Zovko , bivša glasnogovornica vlade Sunčana Glavak i HDZ-ov adut za kurikularnu reformu Tomislav Sokol .
Najveća opozicijska stranka SDP i dalje je u krizi identiteta. Od kada ju je preuzeo Davor Bernardić 2016. godine stranku gotovo svakog mjeseca napusti neka ključna figura, dok se istovremeno još uvijek nisu isprofilirala nova lica. Štoviše, stranci se pridružuju samo oni čija je politička karijera u Hrvatskoj mrtva; bivši predsjednik Ivo Josipović i bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy koji već godinama aktivno ne sudjeluju u politici. Upravo se zato na lijevome centru stvara veliki jaz, a stranci nezaustavljivo pada rejting. Predizborne ankete im predviđaju tri mandata, a prema svemu sudeći zadržat će ih Tonino Picula i Biljana Borzan , aktualni zastupnici S&D-a, a u Bruxelles bi prvi put mogao otići bivši ministar branitelja Predrag Matić koji je treći na listi. No, to samo ako ga putem preferencijalnih glasova ne 'preskoči' netko poput Ranka Ostojića ili Holy, koji imaju svoje simpatizere.
Populistička stranka ljevice Živi zid, koja uspješno surađuje s talijanskim PoKretom 5 Zvjezdica, već nekoliko mjeseci drži poziciju treće najjače stranke u Hrvatskoj. Popularnost im je rasla do siječnja ove godine, kada je počela polagano, ali sigurno, padati. Iako su im prve predizborne ankete predviđale između dva i tri mandata, već nekoliko mjeseci im stabilno predviđaju samo jedan, koji bi trebao dobiti glavni tajnik stranke Tihomir Lukanić .
Ideološki dubiozna stranka Most, najveća senzacija parlamentarnih izbora 2015. godine, prvi put sudjeluje na izborima za Europski parlament i očekuje jedan mandat. Stranka gubi na popularnosti time što se sve više udaljava od centra i približava tvrdoj desnici, a tom imidžu ne pomaže ni informacija da je glavni tajnik stranke Nikola Grmoja u pregovorima s Matteom Salvinijem oko pridruživanja njegovoj novoj grupaciji u Europskom parlamentu. Za sada članovi stranke odbijaju dati odgovor na pitanje kome će se pridružiti, tvrdeći 'da ljevicu i desnicu smatraju destruktivnima, i da u Europski parlament idu zastupati hrvatske interese, a ne ideologiju'. Prvi na listi je predsjednik stranke Božo Petrov koji je najavio da će svoj mandat prepustiti drugoj na listi, saborskoj zastupnici Sonji Čikotić , koja je postala dominantno lice Mostove kampanje.
Amsterdamska koalicija je nastala kao zajednica stranaka lijevoga centra koje su, s izuzetkom HSS-a koji i dalje formalno pripada EPP-u, članice grupacije ALDE. Riječ je o socijalno liberalnim strankama koje se zalažu za vrijednosti liberalne demokracije, ali su u pogledu ekonomskih pitanja i dalje prilično lijevo. Koalicija očekuje 1 mandat, koji bi u tom slučaju išao županu Istarske županije i predsjedniku lokalne stranke IDS Valteru Flegi .
Blizu izbornog praga nalaze se i stranke tvrde desnice Neovisni za Hrvatsku i Hrvatski Suverenisti, ali i nezavisna lista dosadašnje europarlamentarke Marijane Petir , koja se odlučila samostalno kandidirati zato što je u sukobu s predsjedništvom svoje bivše stranke HSS. Jako veliki interes početkom godine dobila je tek osnovana stranka Start bivše povjerenice za sukob interesa Dalije Orešković , ali je već izgubila momentum i sad se nalazi na 3 posto, što je ispod izbornog praga.
Tko god u konačnici uspije otići u Europski parlament, jedno je sigurno; hrvatski europarlamentarci neće dobro surađivati. Zbog oštrih ideoloških razlika i otvorenih sukoba na nacionalnoj razini, stranke nerijetko svojim članovima zabranjuju suradnju s drugim zastupnicima, misleći da bi time mogli izgubiti kredibilitet među svojim biračima. Najpoznatiji primjer toga bio je 2013. godine kada su sjajno surađivali Tonino Picula (S&D) i Davor Ivo Stier (EPP), pritom otvoreno promičući međustranačko partnerstvo. Oba zastupnika su na sljedećim izborima 2014. godine, za kaznu, bila pozicionirana na dno kandidacijskih lista.
Za razliku od prošloih izbora, kada je povjerenika birala vlada lijevoga centra, ovoga će puta Komisiju sastavljati Plenkovićeva vlada. U kuloarima se trenutno spominju dva imena, obje žene; zastupnica Dubravka Šuica i državna tajnica Andreja Metelko-Zgombić . No, Plenković još uvijek nije spreman s javnošću podijeliti tu informaciju, kao ni onu hoće li u konačnici podržati Manfreda Webera , svog stranačkog, ali i osobnog prijatelja, za funkciju predsjednika Komisije.
Moglo bi se zaključiti da europska politika u Hrvatskoj postoji samo u kontekstu omjera moći relevantnih političkih aktera na sceni. Plenković se od dolaska na čelo stranke 2016. godine obračunava s desnom strujom, pa bi u slučaju da stranka dobije manje od pet mandata na europskim izborima njegovo vodstvo bilo dovedeno u pitanje. Situacija je još dramatičnija za SDP kojem treći mandat visi o koncu, a članovi stranke napuštaju središnjicu kao brod koji tone. U slučaju da SDP osvoji samo 2 mandata, Bernardiću bi gotovo sigurno dani bili odbrojani. Most koketiranjem s desnicom pokušava preoteti razočarane birače HDZ-a, a isto to pokušavaju i Suverenisti i NZH, koji pokušavaju (p)ostati relevantni igrači na lokalnoj, parlamentarnoj, a sad i europskoj razini. Ukratko, u Hrvatskoj su izbori za Europski parlament svojevrsni poligon za one puno bitnije; predsjedničke i parlamentarne izbore. Ironična je to spoznaja, osobito ako se u obzir uzme činjenica da veći utjecaj na svakodnevicu građana ima Europska unija od institucije predsjednika države.
