Nijednoj od njih koronavirus nije uzrok, u svima ona služi kao prizma kroz koju se odluke, naizgled neizbježne i prirodne poput bjeline svjetla, prelamaju tako da se vidi što ih zapravo čini.
Slika prva: Morija, izbjeglički logor na Lesbosu. Šatori su nakrcani tako da među njima jedva da je metar razmaka. Čovjek kihne, čuje se nekoliko šatora dalje. Unutar tih šatora familije i pojedinci su naslagani gotovo kao u austrijskim marvenim vagonima kojima je topovsko meso prevoženo na bojišnice: 8 konja ili 48 ljudi, kako je pisalo pored vrata (izvor: Hašek).
Dok se u Hrvatskoj u doba pandemijske izolacije šale da treba dvometarski razmak držati od frižidera, u Moriji za tu mjeru opreza, naprosto, nema mjesta. Zamislite ako koronavirus uđe onamo: pomori po mirovnim domovima i samostanima činit će se manjim zlom.
Možda ipak koronavirus poštedi Moriju, poštedi Idlib, koji je sav jedan logor na otvorenome. Možda. U tom bi slučaju bio milosrdniji od ljudi. Nepravedniji ne zna biti.
Slika druga: New York. Ovdje smo, ima tome nekoliko tjedana, pisali što će se dogoditi stigne li koronavirus u Sjedinjene Države Amerike, s njihovim sustavom zdravstvenog osiguranja. Ono što smo predvidjeli iz Rima, nisu htjeli vidjeti iz Washingtona. Nije mirisalo po profitu, dapače, pa je muški spremljeno pod tepih. Sada predsjednik Trump - koji je u to doba tvrdio da koronavirus, po njemu “Kineski virus”, nije neka opasnost dok on vodi naciju - baja da će biti dobro umre li od toga u Americi samo 100.000 ljudi, jer bi ih moglo umrijeti i 240.000. Njegova parola “America first!” nije nikada imala grozniji odjek.
Ne bi bilo pravedno reći da je kriv Trump, koji naprosto nije htio poslušati kompetentne ljude, poput svog savjetnika Anthonyja Faucija. Nije Trump uzrok, nego posljedica epohalnoga kulturalnog prevrata u kojemu su, ne tek jučer, USA izgubile jedan od stupova svoga svjetskog vodstva: kompetentnost.
Stephen Walt rezimira da je prvi stup bio kombinacija ekonomske i vojne snage, a da je drugi činila lepeza američkih saveznica, koje su se svrstavale uz Washington i kad su mu imale što predbaciti, i kad su znale da on reagira vazda u korist svojih a ne tuđih interesa, jer su i same imale slične interese u duboko podijeljenu svijetu. Walt nabraja teške pogreške administracija Busha mlađega, neznalačke reakcije na katastrofalne oluje, lakomislene vojne intervencije, skandale Enrona odnosno Maddofa. Mogao je dodati i samu činjenicu da su Bush ml. i Trump legalno izabrani iako je većina građana glasala za protivnika. Ali nije tu kvaka.
Tom Nichols je prije tri godine naglasio da je u komunikacijskim naizgled demokratskim pomijama, u kojima svaki stav ima jednake šanse, tim veće što je gromoglasniji, ubijena vjera u stručnost. Public Policy Polling je 2015 anketirao širok uzorak demokratskih i republikanskih glasača na predizborima podržavaju li bombardiranje Agrabaha. Među republikancima 33 posto su podržali, a 13 posto su bili protiv; među demokratima 36 posto je bilo protiv a 19 posto za. Nitko nije uočio da je Agrabah grad izmišljen kao mjesto radnje Disneyjeva filma Aladdin.
Te iste godine je Umberto Eco ovako sažeo suštinu epohalne promjene: “Televizija je promovirala seosku budalu spram koje se gledatelj osjećao superiornim. Drama je Interneta što je seosku budalu promovirao u donositelja istine.”
Nije Trump uveo idiokraciju, nego je idiokracija omogućila da se na vlast legalno popne prvak idiokratske većine. Smatrao sam, i prije negoli sam mutirao, da je hekatomba 90.000-160.000 civila u Hiroshimi bila užasna cijena zaustavljanja rata, ratni zločin koji se pravdao tezom da je on bio manje zlo. Čime pravdati pomor u USA koji bi bio jamačno bitno manji da se država, kamo je inž. Tesla otišao radi njezine kompetentnosti, nije preobrazila u nekompetentnu idiokraciju?
Slika treća: Madžarska. Zemlja koja je - ne bez korijena u svojoj povijesti - izvukla pouku da je posljedice pandemije lakše ukrotiti u nedemokratskim uvjetima, gdje vlast može zgaziti otpor (u Singapuru nema Komunističke partije na vlasti, ali je despocija efikasnija nego u Pekingu). Koronavirus je iskorišten za uvođenje diktature od stranke s kojom je HDZ zajedno u Evropskoj pučkoj stranci. “Orbánország”, po jednoumlju bliža Rákosiju nego Horthiju, vraća se idealno iz srednje Evrope u čašku režimâ čije su latice i Bjelorusija i Turkmenistan. I to demokratski, dvotrećinskom većinom u legalnom Parlamentu (onome istome gdje u državnom grbu i dalje figuriraju, kao podloženi, grbovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije).
Ništa od svega toga nije izazvala pandemija koronavirusa, ali je učinila vidljivijim. To ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka ostavi svoj trag.