Situacija je naime izuzetno osjetljiva jer postoje duboke razlike između država članica. "Proračun i Fond oporavka ne mogu biti dogovoreni bez fizičkog susreta. Nisam još susreo nikoga tko tvrdi da je to moguće postići video konferencijom", rekao je visokopozicionirani EU diplomat. Video summit onemogućava onaj presudni pregovarački posao, razgovore uz stol ili u hodniku koji često dovode do kompromisa.
Europska komisija u srijedu će predstaviti nacrt VFO-a i Fonda za oporavak koji bi trebao biti dijelom proračuna.
No, i prije nego što je Komisija iznijela svoj prijedlog, dvije suprotstavljene struje ponudile su svoja rješenja. Njemačka i Francuska su se založile za Fond vrijedan 500 milijardi eura iz kojeg bi se teško pogođenim sektorima i regijama davala bespovratna sredstva.
Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron
Ove subote na taj su prijedlog reagirale “štedljive zemlje”, Austrija, Nizozemska, Danska i Švedska. Esencijalna točka spora je pitanje modela pomoći: štedljivi traže da to budu zajmovi (doslovno - “loans for loans”, zajmovi za zajmove). U njihovom dokumentu stoji: “Ne možemo se složiti s niti jednim instrumentom ili mjerom koja vodi do uzajamnosti duga ili značajnog povećanja proračuna EU”.
Posljednji veliki razgovor o VFO održan je u veljači i nije dao opipljivih rezultata. Sada je situacija dodatno pogoršana jer će proračuni zemalja članica biti redefinirani zbog mjera pomoći za oporavak društva i pada gospodarskog rata i sukladno tome smanjeni pa će i iznos doprinosa VFO-u, mjeren u postotku bruto nacionalnog dohotka (BND), biti manji. Štedljivi navode: “Naše se stajalište o VFO-u nije promijenilo. I dalje inzistiramo da nacionalni doprinosi budu ograničeni i tražimo da obrazloženje korekcija bude valjano”. U veljači se raspravljalo o sljedećem: Europski je parlament tražio 1,3% BND-a, Komisija je predložila 1,114%, a štedljivi, među kojima je tada bila i Njemačka, su tražili 1,0%.
Taj spor i dalje nije riješen.
Točka u kojoj se spajaju dva prijedloga je nova paradigma proračuna. I Pariz-Berlin i štedljivi se zalažu da se proračunski i novac iz Fonda primarno i u najvećoj mjeri koristi za:
- istraživanje i inovacije
- otpornost zdravstvenog sektora
- osiguranje zelene tranzicije koja podupire ambiciozni klimatski, razvojni i digitalni program
- Uniju tržišta kapitala.
Kohezija se ne ističe. Što je još jedna dodirna točka dva prijedloga. U studenom prošle godine na Konferenciji InvestEU koju je organizirala Hanzamedia, Gert Jan Koopman, direktor uprave za proračun Europske komisije (Nizozemac), izrijekom je potvrdio: “Komisija želi osigurati da kohezijska politika koja trenutno garantira ekonomsku stabilnost država članica ostane snažni instrument, no Hrvatska će se kao i druge države članice morati osloniti više na investicijske instrumente poput InvestEU”.
Teško da će zemlje prijateljice kohezije, koje su promijenile ime u “Prijateljice ambiciozne Europe”, moći slomiti moćnu šestorku koja može računati na podršku ostalih zemalja sjevera.
Smanjenje kohezijskih sredstava bio bi, i uz dobivanje pomoći iz Fonda, težak udarac za Hrvatsku jer se na tim sredstvima bazira više od 80% javnih investicija koje potiču gospodarski rast.
Drugi je hrvatski problem poljoprivreda. Iz krugova naših poljoprivrednih proizvođača se sve otvorenije čuje kako nisu spremni za uvjete koje propisuje Europski zeleni plan. Što bi i kratkoročno moglo značiti smanjenje sredstava iz EU za tu granu koja bi, u svjetlu krize, trebala jamčiti samodostatnost. Češka je u fazi provedbe zakonodavstva koje bi do iduće godine obvezalo trgovine da na policama imaju 55% domaćih prehrambenih proizvoda, a čak 85% do 2027. godine.
Ali Češka je daleko odmakla po pitanju zelene politike.
Dogovor oko VFO-a, koji će voditi Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća i njemačko predsjedništvo, naići će na još jedan veliki problem. “Štedljivi” traže “privrženost vladavini prava i temeljnim pravima kao i zaštitu utrošenog novca od prijevara uz snažnu uključenost Europskog revizorskog suda, OLAF-a i EPPO-a (europski javni tužitelj)”. Taj stav ima snažnu potporu Europske komisije.
Vera Jourova, potpredsjednica EK, izjavila je u ponedjeljak zastupnicima Europskog parlamenta kako je povezivanje fondova EU sa stanjem vladavine prava u zemljama članicama “danas potrebnije nego ikada”. I dodalaka kako je “uvjetovanost vladavine prava” dio VFO-a koji će Komisija predložiti. “Moramo osigurati da to ostane dio sporazuma o VFO-u”, dodala je Jourova.
To je točka na kojoj će se prijedlogu snažno usprotiviti Mađarska i Poljska. Jer se to primarno odnosi na te dvije zemlje u kojima je demokracija u recesiji.
Nije dakle čudno što je diplomat s početka teksta rekao da je nužan sastanak “oči u oči”. Ako i zanemarimo Mađarsku i Poljsku, spor je uistinu egzistencijalan. Dok Angela Merkel i Emmanuel Macron pokušavaju kompromisom - EK će posuditi novac na tržištu pa boljim uvjetima nego što bi to uspjela primjerice Italija, a onda će se novac vraćati dugoročno kroz mehanizme proračuna i zapravo biti bespovratna pomoć Italiji - štedljive zemlje tu ideju odbacuju a priori.
Njima je neprihvatljiiva bilo kakva uzajamnost dugova. Posebno je indikativno da se među njima nalaze vlade ljevice (Danska, Švedska), liberala (Nizozemska) i pučana (Austrija). Dakle, pritisak na liniji političke grupacije pada u vodu. Riječ je o svjetonazorskom uvjerenju na aksiomatskoj razini za koje imaju punu podršku svojih parlamenata i javnosti. I sigurno ih neće razuvjeriti predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli: “Predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli upozorio je u ponedjeljak četiri "štedljive zemlje" članice da budu na visini povijesnog trenutka i podsjetio ih da one imaju najviše koristi od jedinstvenog europskog tržišta. Apeliram na njihov osjećaj odgovornosti. Ne postoje štedljive i rasipne zemlje, nego one koje su svjesne ozbiljnosti izazova s kojima smo suočeni i onih koje to nisu". Nizozemski ministar financija Wopke Hoekstra s tom se izjavom nikad neće složiti. Konačno, Nizozemska je navjeći uplatitelj u EU proračun per capita.
Pred nama su teški pregovori. Između stajališta vodećih zemalja postoji duboki jaz, a najmanji zajednički nazivnik nije dovoljan da osigura oporavak i stratešku poziciju EU nužnu za suverenitet i opstanak u sukobu s Kinom i SAD-om.
Optimisti se ufaju u Angelu Merkel, realisti vide mogući kompromis dva prijedloga, a pesimisti ionako već godinama tvrde da će se EU raspasti.