Pretplatite se na newsletter portala Euractiv.hr i prvi saznajte novosti iz Europske unije.
Pogled unazad dodatno pojačava strahove i razočaranja: prije samo četvrt stoljeća rođene su, po prvi puta u povijesti, nade o svijetu zajedničkih vrijednosti, bez nadmetanja, s dijeljenim demokratskim vrijednostima,s pravilima koja će svi prihvatiti i poštivati. Četvrt stoljeća kasnije, nade zamijenjene strahovima i razočaranjem.
Ukratko, svijet je doista gori nego se itko nadao. Jedva da bi trebalo prevoditi i pojašnjavati navedene naznake za skicu tog zastrašujućeg stanja svijeta. Primjerice, američki brodovi brode prema Iranu i Srednjem Istoku. Teheran uzvraća da će porušiti "Nuclear Deal“ i pri tomu se uzda u pomoć Moskve koja je pak upravo ušla u tunel mogućih sveobuhvatnih dogovaranja sa Sjedinjenim Državama koji prijete tom istom Iranu, nakon nedavna susreta Pompea i Lavrova u Djedomraziji na sjeveru Finske i uoči Pompeova puta u Moskvu. Sve u potvrdu slutnji o obnovi američko-ruskog bilateralizma – slutnji posredno pothranjenih i naprasnim Pompeovim otkazivanjem posjeta Berlinu ! I dodatno, prividno nepovezano, uoči puta državnog tajnika u Moskvu, State Department povlači Pompeovo izvorno priopćenje nakon presude zbog pokušaja puča u Crnoj Gori, u kojem je osudio rusko miješanje: bez usporedbi, ali Tridesetih se to zvalo politika podilaženja. Koja je završila Prvim ratom.
Trokuti istodobno sučeljenih savezništava i nadmetanja Drugim riječima, samo ovlaš skiciran odnos u trokutu SAD – Rusija - Iran, s posrednim utjecajem na treće zemlje, ovaj put Crnu Goru. U samo tri dana! A takvih je trokuta istodobno sučeljenih savezništava i nadmetanja sve više diljem svijeta: doista, multiple international competitive disorder . Najdublje, epohalne geostrategijske promjene i potresi od Prvog rata, sve na pozadini de facto neobjavljenog Trećeg. Strašna matematika: 1939 – 2019.
U tom epohalnom geostrategijskom potresu najvećim izazovima izložena je – Europska Unija . Jer je ostala jedini globalni igrač koji ne prihvaća politiku sile i politiku dogovora na račun trećih. Jer je ostala jedini globalni igrač koji se želi držati međunarodnog prava i pravila. Jer je ostala jedini globalni igrač koji ideologijskoj krizi svijeta želi odgovoriti jačanjem demokratskih vrijednosti, umjesto jačanja autoritarnosti, populizma i nacionalizma.
Octav Ganea / REUTERS
Njemačka kancelarka Angela Merkel u zagrljaju Rumunjke u Sibiu, na summitu EU
Neizbježno, sudar tih europskih ideala i ciljeva s radikalno promijenjenim geopolitičkim krajolikom svijeta dovodi i do krize same Unije, institucionalne koliko i vrijednosne, pa otuda rastuće podjele i polarizacije na političkim scenama i u društvenim kretanjima u gotovo svim članicama Unije, od prvih do posljednje, dakle Hrvatske.
Takve šire okolnosti jasno naglašavaju važnost skorašnjih izbora za Europski parlament, u svim članicama Unije, od prvih do posljednje: zajednička izborna tema jeste budućnost Europe izložene ovako dubokim geostrategijskim i idejnim potresima, ali će se izborima provjeravati i budući smjer i politički razvoj svake zemlje članice, od prvih do posljednje, Hrvatske.
Banalizirani javni prostor Uz jednu razliku: u sjeni neobjavljenog Trećeg rata, sa svim realno zastrašujućim fenomenima geopolitičkog stanja svijeta, u posljednjoj članici Uniji izostaje ozbiljna javna rasprava o tim presudnim pitanjima budućnosti. I ovaj put, o odabiru prave strane povijesti, s podsjećanjima na Tridesete.
U uvjetima posvemašnjeg banaliziranja javnog prostora, vanjska politika kao javni interes i relevantna tema jedva da postoji. U uvjetima društvene eutanazije vanjske politike i ozbiljna uvida u međunarodne odnose gotovo da i nema mjesta raspravama o realnom stanju svijeta: živeći u izolaciji, zatvorena iza visokih ograda banalnosti i trivijalnosti – pri čemu je sustav još opterećen ne posve prevladanim naslijeđem gotovo potpunog institucionalnog neznanja o međunarodnim odnosima iz bivših vremena, što je nakratko prekinuo ratni domovinski zanos, ali bez ne prerastanja u koherentni sustav… u takvim uvjetima, javnost ostaje uskraćena za upućene rasprave i objašnjenja epohalnih i prijetećih fenomena današnjeg svijeta.
Tamo gdje se dojučerašnja nacionalna energija okupljanja pretvorila u zavade i sprdnje, tamo gdje se ustrajno ispire svaka mogućnost spoznaje o realnim zbivanjima u svijetu i na toj mentalnoj izolaciji gradi provincijalna moć i zarada, tamo gdje lažni propovjednici imaju odgovore na sva pitanja, tamo gdje se izlazi iz europskih stranačkih skupina u vrijeme kad Uniji treba više potpore i okupljanja nego ikada, tamo gdje se olako pothranjuju hrexiti bez ikakva ozbiljna promišljanja o posljedicama, tamo gdje je sve podređeno kulturi banalnost, afera i senzacija, tamo gdje… tamo nema mjesta razgovorima i brigama o budućnosti svijeta i Europe, pa čak i ako je riječ o neobjavljenom Trećem.
Jednostavnije: koliko prosječni građanin zna o stanju međunarodnih odnosa? Ništa. Koliko zna zašto je povijesno važno spasiti i ojačati Europsku Uniju u okolnostima epohalnih geostrategijskih potresa? Ne zna. Jer, nakon dugih godina eutanazije vanjske politike i međunarodnih odnosa na javnoj sceni, naprosto i ne može znati. I ne zna da se bez uvida u geopolitičko stanje svijeta ne mogu donositi ni potrebne nacionalne odluke. I stoga ulazi ususret nadolazećim olujama i potencijalno rastućim zaoštravanjima na međunarodnoj sceni – zastrašujuće opušten. Ponovo, strašna matematika: 1939 – 2019.
Dok s jedne strane, preko izolacijskih plotova koji sprečavaju pogled na stanje svijeta, tutnje nemjerljive opasnosti, s ove strane plota ništa od toga nije važno, jer zabavlja glazba banalnosti. Ponovo, kraj Tridesetih? Prvo nebriga i raskalašenost, potom podjela? Tko na jednu stranu, tko preko Kupe.
Kako je u Zagrebu počeo Drugi svjetski rat Ne izdržah, provjerio sam: kako je doista Zagreb dočekao prvi dan Drugog svjetskog rata? Koliko su građani bili svjesni što se događa u svijetu i Europi i što slijedi? Jer, tog 3. rujna 1939. svi u svijetu su već znali što slijedi – nedugo prije toga, njemački vojnici, preodjeveni u poljske vojne uniforme, napadaju radio-toranj Gliwice , tada najveći u Europi, kako bi tom provokacijom opravdali napad na Poljsku. Veleposlanici jure po ministarstvima, lete diplomatske note, čak i Neville Chamberlain odustaje od politike podilaženja, podižu se bojeve gotovosti, svi se spremaju za rat.
Početak rujna 1939, uoči početka najstrašnijeg rata do tada, u Zagrebu se cijeli grad sprema… na sajmište . Novine tog dana bilježe veliki sajmeni dan na kraju Savske ulice, gdje se sjatio cijeli grad, gdje je nekakav nizozemski fićfirić bio donio prvi tv prijamnik u Hrvatskoj i, eno ga, na seljačkim kolicima, pred razgaljenom svjetinom na ekranu prikazuje nekakav vodvilj, ples, mažoretkinje, dok crvena lica i nabrekli trbusi podižu uvis svoje gemište, sretni, zadovoljni, opušteni. Dan uoči početka Drugog svjetskog rata!? Zabava i raskalašenost nadjačali su zabrinutost. "Cabaret“ na zagrebačkom sajmištu!
Sedamdeset godina kasnije, u vrijeme najdubljih strategijskih potresa i dramatičnih promjena svjetskog geopolitičkog krajolika, usred vrtloga najteže međunarodne krize, s mogućim dramatičnim posljedicama, pri čemu stanje međunarodnih odnosa ionako nije u središtu javna interesa, ponovo podjele ili glave u pijesku… sajmište i gemišti. Drugim riječima, kako prevladati "Cabaret“ i kako osigurati da zajedno budemo na pravoj strani povijesti?
Uoči, prividno, običnih izbora za europski parlament.
